<
15.06.2009.

¤ Sorry, put the blame on me!



As life goes on I'm starting to learn more and more about responsibility
I realize everything I do is affecting the people around me
So I want to take this time out and apologize for things I have done
And things that have not occurred yet
And the things they don't want to take responsibility for

I'm sorry for the times I left you home
I was on the road and you were alone
I'm sorry for the times that I had to go
I'm sorry for the fact that I did not know
That you were sitting home just wishing we
Could go back to when it was just you and me
I'm sorry for the times I would neglect
I'm sorry for the times I disrespect

I'm sorry for the wrong things that I've done
I'm sorry I'm not always there for my son
I'm sorry for the fact that I am not aware
That you can't sleep at night when I am not there
Because I am in the streets like everyday
Sorry for the things that I did not say
Like how you are the best thing in my world
And how I am so proud to call you my girl

I understand that there are some problems
And I am not too blind to know
All the pain you kept inside you
Even though you might not show
If I can apologize for being wrong
Then it's just a shame on me
I'll be the reason for your pain and you can put the blame on me

You can put the blame on me
Said you can put the blame on me
You can put the blame on me

Sorry for the things that he put you through
And all the times you didn't know what to do
Sorry that you had to go and sell those packs
Just trying to stay busy till you heard from Dad
And you would rather be home with all your kids
As one big family with love and bliss
And even though Pops treated us like kings

He got a second wife and you didn't agree
He got up and left you there all alone
I'm sorry that you had to do it on your own
I'm sorry that I went and added to your grief
I'm sorry that your son was once a thief
I'm sorry that I grew up way too fast
I wish I would've listened and not be so bad
I'm sorry your life turned out this way
I'm sorry the FEDS came and took me away


I'm sorry that it took so long to see
They were dead wrong trying to put it on me
I'm sorry that it took so long to speak
But I was on tour with Gwen Stefani
I'm sorry for the hand that she was dealt
For the embarrassment that she felt
Just a little young girl trying to have fun
Her daddy should never let her out that young
I'm sorry for Club Zen getting shut down
I hope they manage better next time around
How was I to know she was underage
Enter 21 you know the club they say
Why doesn't anybody wanna take blame
For rising back out disgracing my name
I'm just a singer trying to entertain
Because I love my fans I'll take that blame
Even though the blame's on you
I'll take that blame from you

And you can put that blame on me
You can put that blame on me
And you can put that blame on me

15.06.2009.

¤ Last night...



Ljubav
ljubav je smisao zivota
prica mi covjek za sankom
dok cigaru mota

Ljepota njena se ne moze
ni s cim mjerit
rece mi krvavih ociju
i ode rakiju potegnut

Zove se Alma
i sjedila je sama u klupi
ja joj prosu
neki fazon glupi

Reko dze si curo zgodna
ona kaze da me pozna
ti si Mahir osmi dva
vec te dugo gledam ja

Bilo je pola dva, april peti
Mahir se sjeti
odmah smo se zaljubili
i pred svima poljubili

Hodali smo skolom
drzali se za ruku
djelili istu klupu i uzinu
i imali istu druzinu

Istu srednju skolu
s njom sam pjevo u horu
izigravo foru
vozili se na mom motoru

Ja Alma i Tomos
imali smo mali kosmos
svoje drvo uz Savu
stotinu djece u planu

Svoje pjesme svoje price
nasa hrana, nase pice
nase zvijezde i nas grad
sjecam se ko sad

Rekla je Mahire bojim se
pazi da me ne boli
bojo sam se i ja
al' sam znao da me pravo voli

Ja i Alma goli
i njoj i meni prvi puta
bilo je ljeto i Ficibajr
nase drvo pored puta

Nikad necu zaboravit
taj miris trave
u ocima zvjezde kako sjaje
topli vjetar sa Save

Taj dim cigare
moj izgubljeni pogled
jednog dana bit cu ti zena
a ti moj covjek

Konobar, daj jos jednu
ja izvadi sice
donesi Mahiru pice
da cujem ostatak ove price

On svoj konjak sastavi
pa pricu meni nastavi
Almini starci
su bili na rastavi

Nije mogla vise trpit
non stop svadje
pa je kod mene zivila radje
dok se sama negdje ne snadje

Medjutim to se oduzilo
na jedno dvije godine
pa smo presli u stan
kod moje bliznje rodbine

Reko hajmo se ozenit
datum svadbe 3. maj
na svadbu cemo pozvat
cijeli nas kraj, tu je bio kraj

Dan prije vjencanja
doslo je do sranja
ona bila je kod matere
tam' ce docekat svatove

Al' umjesto svatova ljudi
pale su granate
pobjegla je s materom
kod svoje tetke Fate

Svi znate, bila je panika
spasi zivu glavu
ja sam preplivo Savu
imo srecu pravu

Probo sam je nazvat
medjutim pukle su veze
Alma je mrtva, Alma je mrtva
to su bile rijeci Kreze

Krezo lazes, lazes Krezo
jebat cu ti sve
ne lazem Mahire matere mi
evo pitaj Alije

Alija reci nesto
ljudi nemojte me sad zajebavat
vidio sam kako je pala
kad je posla pretrcavat

I mrtva je sto posto
jer ja sam zadnji osto
poginuli su jos dvojica
sto sam ih po nju poslo

Bez zraka sam osto
sedam dana nisam mogo jest
ceko sam svaki dan
da neko kaze neku vijest

Al' nista ni vijesti
ni zivota u meni
samo alkohol u mojoj veni
i sjecanje o jednoj zeni

Otiso sam u Njemacku
i poceo tam' radit
reko lakse cu je zaboravit
i malo cu se oporavit

Dan za danom, 12 sati dnevno
radio sam vrijedno
poso i rad samo
da zaboravim na rat

Godine su prolazile
i naniza ih se vec 6
zavrsen je rat
u Bosni je to vec stara vijest

Sta cu dole, nemam nista
tu sam sebi zivot stvorio
ma hajmo dole na par dana
moj frend me nagovorio

Doso sam dole
i bilo je sve u najboljem redu
dok nisam sreo
Alminog rodjaka Vedu

Dze si Mahire, dze si Vedo
evo kaze bas sam sada
kod Alme kreno
zar si seno Vedo sta me zezas
pa Alma je ziva sta ti ni ne znas

Noge mi se odrezase
i sve slike nase dosle mi na oci
vodi me Vedo moram do nje doci
nece moci, reko molim
kaze, pa Alma se udala za Kebu
s njime ceka bebu i to drugu
prosle godine mu je rodila curu

Dade mi broj telefona
odma sam je bio nazvo
reko halo Alma izvini
jebiga nisam ni ja znao

Tako poce razgovor
2 sata smo plakali
jedno drugom se jadali
dok smo zajedno razgovarali

Izvini Mahire
takva je sudbina bila
ako ti ista znaci
kcer mi se sad zove Mahira

Nisam znala dze si nisi mi se javljo
udala sam se za Kebu
i sad ga volim ono pravo plaho
hajde zdravo, zdravo, vidimo se sutra

Evo sad sam tu
konobar daj nam sad
jos jednu ljutu

Pa reko sta ces sad
hoces se ic nac s njom sutra
sjedi Edo pit' cemo do jutra
kapnu mu suza ljuta

Dize se on, kaze, izvinite ljudi
odoh sad pisat
zacu se pucanj
i sva raja poce vristat

Izletio sam odma da vidim sta je to
mercedes, krvavi pistolj
i Mahir se je ubio
(ubi se covjek a bio mlad)

Silvana
Nocas mi srce pati
nocas me dusa boli
13.06.2009.

¤ Da jos nije prestalo, da nikad' nece prestati! (aBd :))



Opet se volimo, opet sam tvoja, opet si moj, opet smo jedno :)

Strepim za nase sutra, za trenutke prosle nase tihe srece. Ne reci cak ni ime moje jer u ovom trenutku stvarnost ne postoji, sve je oblak divni koji mozes rijecju rastopiti. <3

13.06.2009.

¤ Ja poludjela :$



Heh, ljeto je a ja razmisljam o zimi. Hm, volim obiteljske filmove, one sto ih nikad dosta pred Bozic i za Bozic. Ono prelijepo vrijeme, kada pada vece, uvalim se u omiljenu fotelju, prekrijem sarenim pokrivacem, kokice na krilo, prebacim na omiljeni program i pocinjem gledati jedan od tih filmova. Atmosfera prelijepa, praznicna, ugodna temperatura, lagana muzika.. S vremena na vrijeme ustanem do najblizeg prozora, kako se ulazi dublje u noc, pahulje su sve krupnije i cesce, sve jasnije.. Vratim se, ponovo sjednem... Nastavim gledati film, dusa mi se ispuni nekom toplinom, shvatam prave cari zivota... Tada, vrata se otvaraju i, ulazi on. Ono sto najprije osjetim je njegov miris. Obucen u ono sto najvise volim vidjeti, laganim koracima prilazi. Otkriva me i lijeze kraj mene, grli me svojim snaznim a opet, tako njeznim rukama, cini da se osjecam voljenom.. Grije me toplinom svoga tijela. I tako, docekasmo jutro :) ^^...

12.06.2009.

¤ Al' NAVIKA je sve sto sam ja, a LJUBAV vise nikada!

Vlado Georgiev

Navika

Tijelo uz tijelo, ti i ja
moje misli su dio tvog sna
da tamo udjem ne mogu nikada

Gdje je zivot i gdje sam ja
moja je glava zauzeta
jer mislim o tebi jedno ja, a ti bilo sta
mislim o tebi, ne znam ni sta
samo mislim, a to je navika

Ref.
Mogla bi s njim, ali nemas kud
pa sam ja opet tu
ali navika je sve sto sam ja
a ljubav, vise nikada

Juce smo bili korak od sna
sad sve sto imam dao bih ja
da nadjem ljubav koja je nestala

U kasne sate hladno je
da li jos postojis bilo gdje
mislim o tebi jedno ja, a ti bilo sta
mislim o tebi, ne znam ni sta
samo mislim, a to je navika

12.06.2009.

¤ JA! Melanholik...



Melanholik je nedokučiv, zamišljen, okrenut prema sebi, ozbiljan, teži savršenstvu. Njegov je životni moto: " Ako nešto vrijedi napraviti, to vrijedi napraviti kako valja". Teško im je kad uvide da imaju manu jer imaju urođenu sposobnost da sve čine kako treba i uvijek mogu dokazati da je za trenutni problem kriv netko drugi. Osjećaju da moraju ispraviti uljepšane priče koje će ispričati njihovi partneri sangvinici i pri tome će usporiti inače uzbudljivu priču. Budući da je savršenstvo njihov cilj, često kroz život idu potišteni, obeshrabreni i depresivni zbog tuđih pogrešaka. Te su osobe usmjerene na zadatke, one su pažljive i organizirane. Ti perfekcionisti uspijevaju uspostaviti red i na njih se možete osloniti da će napraviti posao na vrijeme. SNAGE: ozbiljan, usredotočen, često može biti genij, požrtvovan, idealist, filozof i pjesnik, umjetnik i glazbenik, talentiran i kreativan opčenito, postavlja visoke standarde, ispravlja greške svoje djece, potiće školovanje i razvijanje talenta, drži se rasporeda, ekonomičan, perfekcionist, temeljit i uporan, brine se za druge, suosjećajan, traži idealnog partnera, riješava tuđe probleme... SLABOSTI: pamti negativno, depresivan je, voli se prikazovati kao žrtva, muči ga osječaj krivnje, hipohondar, patnik, mučenik, krivi djecu, depresivan zbog nesavršenosti, teško ga je zadovoljiti, odabire pretežak posao, zlopamtilo, teško oprašta, skeptičan, teško prima i daje komplimente...

12.06.2009.

¤ Sve isto!



Opet ista prica. Vise se ne poznajemo, vise se ne razumijemo, vise se NE podnosimo. Vrijeme je ucinilo svoje, vrijeme koje je on trazio. Svjestan cinjenice da vrijeme nista dobro ne donosi, zelio je tako. Sada, sada su razlike prevelike, nepremostive. Izgubila je se ona nit koja nas je vezala. Izgubilo se ono NESTO. I uspomene su sve dalje, sve lijepo je dalje i dalje, samo ovo novo, ovo lose. Talozi se i nagriza sve drugo. Promjene su drasticne, promjene koje ubijaju ono sto je bilo. Mozda povratka nece biti, ne znam. Izgleda se nekada dogode stvari koje mogu i najjace da poljuljaju, pa i da ih sruse. Nisam vjerovala da se to nama moze dogoditi ali eto, dogadja se. Izgleda da je bilo i suvise jako, suvise i za NAS. Sve smo dalji...

"Nisam rekla kada places vec kad cutis da si pi*ka!"Ne zaboravi...

12.06.2009.

¤ Topli trag na usnama



Ima vremena, shvatit ces. Znam da Bog sve vrati, znam jer mi je se to dogodilo, dogadja se. Ali znaj, ako je se meni - i tebi ce se. Nekad ces shvatiti sta si radio i sta mi radis, mozda si i sada svjestan ili, ne zelis da budes. To je SAMO tvoja stvar, ja znam sve, vidim ono sto mi dajes da vidim i osjecam ono sto mi pruzas, a koliko toga ima.. Eh...
Ovih dana mi se i previse pise, jednostavno ne znam sta drugo da radim, ovim sebi olaksavam. Jedino ovdje sam iskrena, iako ne do kraja i sa svim pojedinostima.

Evo, pjesma zbog koje je ovaj blog i postoji, zbog koje i ide tako kako ide:

Osvajaci - S kim cekas dan


Topli trag na usnama
miris blag u grudima
sve me na tebe podseca
Nocas iz nistavila
opet krece lavina
srce opet predoseca.


Ooouoo sneg mi donosi zlo
ooouoo zar sam kriv ja za to.

Poslednji dah bi da dam
samo da mogu da znam
kome sad dises u dlan
s kim cekas dan
Sam sam i hvata me strah
a s neba beli ce prah
sakriti tragove sve
da ne nadjem te.

Neka svi me ostave
neka me zaborave
sve bih ja to preboleo
Ali necu nikada
sjaj iz tvoga pogleda
samo tebe sam voleo.

12.06.2009.

¤ Something special...



Pocela sam razmisljati o "savrsenom" zivotu. Mislim da svako ima neke svoje skrivene zelje, tajne i potrebe. Oni, koji su mi pricali o svojima.. Neki su mi rekli da bi voljeli zivjeti u raskosnoj kuci/vili, u centru nekog velikog grada koji ima buran nocni zivot. Drugi su mi rekli da bi voljeli da zive, takodjer u nekoj raskosnoj kuci na obali prekrasnog mora. Svi su pominjali novac, raskos i ljubav. A svi su zaboravili na srecu. U posljednje vrijeme, ja previse razmisljam o tome. Mnogi bi rekli, i govore; kako nisi sretna, imas sve, sve.. Imas lijep zivot, lijepo izgledas, imas nekoga ko te voli i koga ti volis. Mozda, MOZDA to jeste tako ali gdje je tu sreca? Nista se ne moze mjeriti sa onom ispunjenoscu koju osjecas. Nista nije tako savrseno. Ono o cemu sam ja cesto mastala, kada sam sama, nocima, kada ne mogu da utonem u san, kada mi emocije navale je... Ono sto zelim od zivota. Mogla bih se ubaciti u drugu grupu ljudi, ali, opet mi je dovoljno jako malo. Sitnice su ono sto covjeku najvise treba da znaci! Sve sto zelim jeste malo smijeha, malo radosti, malo nade, malo snage i volje, nesto da me pogura! Voljela bih da sam sama neko vrijeme, jedan duzi period. Da imam vremena na pretek, vremena za razmisljanje i za mirenje sa sobom, da mogu napokon da donesem neke vazne odluke. Voljela bih da imam nekoga uz koga cu se osjecati sigurnom i posebnom, bar ponekad. Nekoga ko bi me ponovo drzao kao malo vode na dlanu, ko bi me gledao ocima punim njeznosti i sa onim posebnim sjajem koji se javlja samo kada gledas u nesto, nesto sto te ispunjava u svakom jebenom smislu! Ah... Da imam nekoga uz koga bih ja mogla biti SAMO JA, kome bih se prepustila u svakom smislu, kome bih pricala sve sto me tisti i sve sto me raduje. Nekoga sa kime bih dijelila i dobro i lose, nekoga ko bi me cvrsto grlio i samo grlio kada mi je tesko i nekoga ko bi se radovao mojoj sreci. Nekoga ko bi me drzao za ruku i vukao iz samoce, nekoga ko bi mi razbijao svakodnevnicu, unosio radost u moj zivot. Nekoga cije rijeci bi mi bile dovoljne. Nekoga sa kime mi je i samoca sasvim dovoljna, pogled, dodir.  Nekoga sa kime bih setala dugo u noc, dok lagani vjetic puse i miluje nasa vrela lica. Nekoga ko bi me ljubio najnjeznije i najsladje, nekoga ko bi budio jake osjecaje u meni, zbog koga bih drhtala i smirivala se. Nekoga.. ko bi mi bio SVE. Nekoga sa kime bih provodila noci i docekivala jutra, cije bi lice bilo prva stvar na koju cu pomisliti i koju cu ugledati... Nekoga sa kime bih provela najduzi period svog zivota, od sada pa dalje. Jedan dom i sreca...

12.06.2009.

¤ Razocar......



Kako dodje do toga da se razocaramo u nesto? Hm.. Vecina kaze da to dodje jer previse ocekujemo, previse trazimo, i, kada ne dobijemo to sto zelimo... Eh. Ne znam do cega je, do koga je. Znam samo da se svakim trenutkom razocaravam sve vise, a mozda sam i sama kriva za to, bas zbog toga sto ocekujem previse. Nisam se nadala ovome. Ali i dalje ponavljam - sve je onako kako je zapisano, kako mora da bude. I time se tjesim. Ne biramo sami svoj put, ono do kraja. Sudjelujemo i odlucujemo ali, ovo su stvari u kojima mi ne mozemo nista. Bar ja ne mogu. I evo, sve se mijenja. Heh, mozda je ovo i najbolje. Nikada ne znas sta ti zivot nosi, mozda je bas potrebno sve ovo da se pretpi jer nas ceka nesto mnogo bolje. Cudno ali vrlo moguce...

12.06.2009.

¤



Ponoc je opet prosla, kako minuti prolaze, vracam se u stvarnost. Prije par minuta mi je bilo tako hladno a sada me hvata neka toplina. Upravo slusam... „... zivot nije lak, trebas biti jak da prebrodis sve mane...“

Jest mi tesko, jest mi zeznuto ali... Tu su oni koje volim, i oni u ciju sam podrsku iz dana u dan sve sigurnija. Hvala vam :) <3

 
11.06.2009.

¤ Haj' produzite! :(



Nerviras me! Nervirate me! OPET! Kazu; nisi baxuz, samo se PONEKAD zareda sve ruzno. Pa da! Kako da ne! Sve veze su se pogubile, medju ljudima i sa konekcijom, heh! Nista mi ne ide od ruke, neki kazu da nisam normalna :) weheee! A sad ozbiljno.. Evo, vrijeme je malo bolje, bar prema onome sto ja cujem tj. NE cujem. Raspolozenje se ne mijenja, cak je svakim satom sve gore i gore. Monotonija opet ubija, sama sebi cinim stvari gorima i tezima! Svaki sat mi je sve dosadnije, postajem umornija od svega, od ljudi! Ponekad se zapitam; jesu li ljudi toliko glupi? Ili.. Ili... Ili... 1000 „ILI“! Mozda samo ne zele da razumiju, mozda ne znaju, mozda se boje necega. Pfff, znam samo da nikoga ne razumijem i ne zelim da razumijem. Mene odavno niko ne stedi i eto, sada sam takva kakva jesam. Mozda me napokon stvari i ljudi pocnu zaobilaziti?

11.06.2009.

¤ JA!



Kada dodje ovakvo vrijeme i kada naviru sjecanja, pocinjem se vracati dublje. Prisjecam se slicnih dana, ali dana kada smo bili JEDNO. Dana kada smo zajedno hodali i kisnuli, kada si me grlio i stitio od svega i svakoga. Jedino u tvome narucju sam se osjecala sigurnom, jedino u tvome narucju sam mogla da se smijem iskreno, najiskrenije. Jedino sa tobom sam ja mogla biti JA, sve ono sto jesam, u cjelosti.

11.06.2009.

¤ Rain...



Pocela je jaka kisa, sjedim u mraku, ispod svoga prozora, sama u kuci. Grmi, sijeva, kisa sve jace i jace i jace pada. Skupljam se i sjedam na stari pod. Stavljam slusalice u usi, pustam pjesmu koju volim... „ ...Nedostaje mi nasa ljubav mila, bez nje se zivot kruni uzalud, nedostajes mi ti kakva si bila, nedostajem i ja, onako lud...“ Uz jace lupanje o prozor, moje raspolozenje se vise srozava, suze naviru. Pritisce me sa svih strana. Placem glasnije i glasnije, olaksavam sebi. Vracam se nazad, razmisljam o svojim potezima, dobrim i losim, razmisljam o posljedicama, razmisljam o buducnosti. Mozda sam pocela da ga mrzim, da mrzim tu ljubav, da mrzim sve sto ima veze sa nama. Mrzim okolinu, mrzim svaku rijec koja me povrijedi, mrzim svaku misao koja mi ne odgovara, mrzim ljude koji mi se ne dopadaju! Mrzim svaku suzu, svaki jecaj, svaku neprospavanu noc, svako tuzno jutro kada pozelim da se probudila nisam!

11.06.2009.

¤ Ima stvari koje trebaju a NIKAD' se ne dese!



Vrijedjas me, udaljavamo se, unistavamo sve. Izgleda da tako mora da bude. Nisi svjestan svojih postupaka, svojih rijeci! A kada se to promijeni, mene vise nece biti tu. Svakim trenutkom koji prodje, svakim danom koji se zavrsi, sve je dalje. Sjecas se toga? Ne? Pa da.

Svakim danom koji se zavrsi, zaboravim neku lijepu stvar, davnu. Ne da mi se, ah, nikad mi se nije ni dalo. Vrijeme prolazi, vrijeme se mijenja a sa vremenom se mijenjaju i ljudi, promijenili smo se i mi. A ko je kako... Dovoljno je! U tvome glasu osjetim, osjetim da to vise nisi ti, Osjetim da je snaga, da je volja, da je nada isceznula...

„Ima stvari koje trebaju a NIKAD se ne dese, neke druge opet ne daju lako da se dokuce...“

11.06.2009.

¤ Smile :)



Osmjeh nas ne kosta a nekome toliko znaci, obogacuje onoga ko ga prima a ne osiromasuje onoga ko ga pruza. Osmjeh je najbolji nacin da se zahvalimo nekome. Neciji osmjeh I u nama budi zelju za istim. Osmjeh je zarazan. Osmjeh nema cijenu, a njime pruzimo zivot! Osmjeh nadjacava lose raspolozenje, sklanja tugu I mrznju. Osmjeh moze da lijeci. Kazu da je osmjeh osobina djece, bas zbog toga sto I jesu samo djeca, nisu svjesni raznih poteskoca I zivota uopste. Mozda bas zbog toga, taj osmjeh I jeste onaj najljepsi I najiskreniji! Jedino se djeca smiju u snu. Smijeh nas podmladjuje I opusta.

Dan bez smjeha je izgubljen dan. Osmjeh govori hiljadu rijeci. To je kljuc koji otvara sva vrata. Zato se smijimo I dalje!

11.06.2009.

¤ 360° :)



Nisam umjela da budem sretna! Nikada nisam dopustala da me stvari zanesu do kraja, nikada nisam dopustala da se prepustim do kraja, da se dam od sebe 100%. Uvijek sam se drzala distance, drzala sam se svoje linije, svoje debele I cvrste linije, nisam se micala. Nisam dopustala da osjetim pravu srecu jer sam znala, da cu kad – tad osjetiti I pravu tugu. Bojala sam se obicnih stvari, stvari koje su necija svakodnevnica. Hmm, to je doslo kao posljedica velike boli. Vuklo je se mjesecima, sve dok nisam, dok nisam sama potrazila djavola. I dobila sam ga! Zivot mi se okrenuo potpuno, stvari su se poremetile, potrebe/zelje/ciljevi… Pojavilo je se nesto novo u mom zivotu, tako slatko a  opet, tako ruzno…

11.06.2009.

¤ Sreca?!

Evo, spusta se jos jedna septembarska noc. Sjedim sama, ispred stare porodicne kuce, okruzena sada vec i ne tako lijepim zelenilom. U daljini se cuje poneki zvuk, jesen, noc... Razmisljam o zivotu, o proslim danima, vracam svoj film..
Otvaram knjigu i pisem...
- Puno puta sam cula da su veliki ljudi koji oprastaju, treba znati oprostiti. Pocela sam da vjerujem u to, da se svakim teskim, svakim bolnim trenutkom uvjeravam i drzim se toga. Hmm, puno puta sam bila povrijedjena, bila ponizena, od strane zlih ljudi. Puno puta sam bila odbacena. Bez ikoga, bez icije podrske. U isto vrijeme, to me je slabilo ali i jacalo! Zahvalna sam im na tome.
Opet se cuju isti zvukovi...
- Vrijeme da je zavrsim i ovo poglavlje, poglavlje svog zivota. Ponosna sam na ono sto jesam, na ono sto sam postala. Ponosna sam na svoja djela i svoj zivot. Ne dozvoljavam nikome da mi to rusi, svjesna sam svega, znam da se mijenjam. Sreca je uvijek tu oko nas, samo ju trebamo prepoznati i zadrzati.. Ja svoju jos uvijek trazim, blizu sam.

11.06.2009.

¤ Monotonija!

Evo, sjedim sama, imam vremena za razmisljanje, na pretek. Jos jedan dan je prosao, najobicnije, lezim, gledam u daleku tacku, gledam kroz nju. Javljaju se dragi ljudi ali.. Nije to ono sto mi je potrebno. Jos jedna noc, ista noc. Danima nemam potrebu da se smijem, sedmicama.. Danima nemam volju za ljudima, za traganjem. Zalosno. Dosao je i taj, dugo ocekivani prelijepi odmor, samo.. Samo sto nije prelijep, niti lijep. Monotonija, usamljenost.. Sve je izrazenije. Svaki dan koji dolazi, sve je slicniji onomu koji je se zavrsio. Sve je manje sitnica koje su mi razlikovale dane, eh...

11.06.2009.

¤ Zivot je more...

Zivot je more, pucina crna,
po kojoj tonu mnogi sto brode.
Nije mi srce plasljiva srna,
ja se ne bojim velike vode.

Lome me vali, nose me struje:
oseka srece, a tuge plima.
Siba me nebo bicem oluje,
al' jos se ne dam i jos me ima.

U jutra rana plase me senke
minulih dana.
Secanja mutna kao u lazi, kao u snu.
Ipak se borim, ipak se nadam,
sve manje letim, sve vise padam
i sve su jace ruke sto me vuku dnu.

Mozda ce zena svilenog bedra,
koja me zove i pruza ruke,
uliti vetar u moja jedra
do nove zene, do nove luke.

Zivot je more...
Zivot je more...
Zivot je more...

11.06.2009.

¤ Provincijalka...


Rekli su mi da je dosla
iz provincije
strpavsi u kofer snove
i ambicije

Drug je studirao sa njom
pa smo se najzad sreli ona i ja -
shvatih: Boze, ovo je sazvezdje
za nju provincija

Srce stade kao dete
da se otima
trazili smo se
po prethodnim zivotima

Ostavih iza sebe svet zablude
promasaje koji tise
prosto, lako
k'o neko beznacajno pristaniste

O, da mi je da se
jos samo jednom zaljubim
opet bih uzeo kostim
vecnog decaka
i opet bih smislio
kako da prodangubim
dok ona ne sleti
niz hodnik studenjaka

Gorda, naspram podsmeha
i spletki poslednjih
usamljeni galeb
iznad mora osrednjih

Reci bi sve pokvarile
samo sve cutke
pokraj mene stisla
sami, svoji, izbeglice iz besmisla

O, da mi je da se
jos samo jednom zaljubim
opet bih gledao
niz kej kao niz prugu
i opet bih znao
da se u oblak zadubim
i cekao bih samo nju
ni jednu drugu

Napisi mi pesmu, mazila se je
nisam znao da li cu umeti
reci jesu moje igracke
cakle mi se u glavi
kao oni sareni staklici kaleidoskopa
i svaki put mi druga slika
u ocima kad zazmurim
ali, postoje u nama neke
neprevodive dubine
postoje u nama neke stvari
neprevodive u reci
ne znam

Napisi mi pesmu, molila je
i nisam znao da li cu umeti
voleo sam ju tako lako
a, tako sam tesko to znao da pokazem
a, onda odjednom raspored
mladeza na njenim ledjima
kao tajna mapa pokazao mi je
u koju zvezdu treba da se
zagledam i tako
eto ti pesma, ludo jedna...

11.06.2009.

¤ Nedostaje mi...


Da, tako kazu... Polomljena casa se ne moze zalijepiti, kanap se ne moze ponovo spojiti, slomljeno srce se ne moze sastaviti, nije dobro citati „istu knjigu vise puta“.. Kazu kazu...

A ja, pocela sam da vjerujem u to. Naucila sam mnogo toga, dovoljno za ovih „nekoliko“ godina koliko ih imam. I previse! Tako je moralo da bude.



Balasevic:


Na jastuku bdim na ponocnoj strazi
kao stari posustali ratnik
kom svaki put od riznice neba
jedva zapadne mesecev zlatnik
pod oklopom drhti kosuta plaha
vecno gonjena tamnim obrisima straha
koja strepi i od mirnih obronaka sna

Nedostaje mi nasa ljubav, mila
bez nje se zivot kruni uzalud
nedostajes mi ti, kakva si bila
nedostajem i ja, onako lud
ja znam da vreme ne voli heroje
i da je svaki hram ukaljalo
al' meni, eto, nista sem nas
dvoje nije valjalo

Kad potrazim put u srediste sebe
staze bivaju tesnje i tesnje
i skrijem se u zaklon tvog uha
kao mindjusa od duple tresnje
al' uspevam da jos jednom odolim
da prosapucem da te nocas ruski volim
sto su reci, kremen sto se izlize
kad tad

Nedostaje mi nasa ljubav, mila
a bez nje ovaj kurjak menja cud
nedostajes mi ti, kakva si bila
nedostajem i ja, onako lud
ja znam da vreme svemu menja boje
i da je silan sjaj pomracilo
al' meni, eto, nista sem nas dvoje
nije znacilo

Ponekad jos u moj filcani sesir
spustis osmeh ko carobni cekin
i tad sam svoj
jer ma kako me zvali
ja sam samo tvoj licni harlekin
ponekad jos suza razmaze tintu
i ko domina padne zid u lavirintu
tako prosto, ponekad jos
stignemo do nas

Nedostaje mi nasa ljubav, mila
bez nje uz moje vene puze stud
nedostajes mi ti, kakva si bila
nedostajem i ja, onako lud
ja znam da vreme uvek uzme svoje
i ne znam sto bi nas postedelo
al' meni, eto, nista sem nas dvoje
nije vredelo
11.06.2009.

¤ Naucila sam....

Naucila sam da ono sto se jednom prekine – ne treba ponovo sastavljati. Naucila sam da jedna ruzna stvar moze da prekrije 100 lijepih. Naucila sam da ono sto nas ne ubije – ojaca nas. Naucila sam da nista na svijetu nije vrijedno NAS, naseg zivota. Naucila sam da razgranicim svoje osjecaje i potrebe. Naucila sam da ne trebam vjerovati ljudima, da nas ima svakakvih. Naucila sam da se sve u zivotu vrati. Naucila sam da se sve u zivotu dogadja sa razlogom, da je svaka osoba TU, pored nas, sa NEKIM ciljem... Naucila sam da trebas cijeniti ono sto imas, DOK IMAS. Naucila sam da postoje „pravi“ ljudi za mene, za svakoga <3. Naucila sam da svako ima svoju dobru stranu. Naucila sam da u svakoj nesreci ima i trun srece, da se uvijek moze nesto dobro „izvuci“ i zakljuciti. Naucila sam da su ljudi bezobrazni, sebicni i pokvareni. Naucila sam da trebam imati svoj zivotni cilj, za kojim cu se voditi, kojeg cu slijediti. Naucila sam da cilj opravdava sredstvo. Naucila sam da ucim na tudjim greskama. Naucila sam da ce uvijek biti stvari koje ce nas vrijedjati i boljeti. Naucila sam da se vjera i nada ne smiju gubiti. Naucila sam da cijenim SRECU i OSMJEH. Naucila sam da je ljubav ono sto nam svima treba i ono sto nas SVE moze da raznjezi a u istom trenutku i ojaca. Naucila sam da je iskrenost jedini pravi nacin! Naucila sam da nekada treba i odustati, pomiriti se sa sudbinom i svijetom. Naucila sam da se borim za svoje i ono sto zelim. Naucila sam da se strpim (sto je bilo jako tesko) i da se trudim. Naucila sam da jedan osmjeh moze da uljepsa dan/zivot. Naucila sam da trebam biti zahvalna odredjenim ljudim i odredjenim stvarima, i Bogu. Naucila sam da ne treba mrziti, da nas mrznja ubija. Naucila sam da je tanka nit izmedju ljubavi i mrznje. Naucila sam da samo PRAVI i NAJJACI opstaju. Naucila sam da uvijek postoji nesto/neko sto/ko ce nam dati snagu za dalje. Naucila sam da samo pravi prijatelji budu uz tebe u najgorim trenucima (U nevolji se prijatelji poznaju). Naucila sam da je zivot jedan da bi ga trosili na gluposti, na tugu, na zaljenje, na spavanje. Naucila sam da se vise kajem za ucinjeno a ne za neucinjeno, i da je to gore. Naucila sam da uvijek trebamo reci ono sto mislimo/zelimo/osjecamo, dok imamo vremena i prilika. I dalje ucim...

11.06.2009.

¤ Katastrofa...

Nista nije kako treba. Ne vidim smisao svega ovoga, ne vidim izlaz iz svega ovoga, ne vidim KRAJ. Razmisljam o buducnosti, gledam unaprijed i sta vidim? Nista dovoljno jasno, dovoljno jasno da bih mogla pricati o tome. Mogu slobodno da kazem da mi je zlo od svega, da mi je zlo od svijeta, od TEBE, pa i od... Ne znam. Ne vjerujem vise nikome, davno sam izgubila vjeru u Boga i nije se dogadjalo nista sto mi me natjeralo da ju vratim. Osim, mozda.. Jedne sitnice, ove noci. A ne znam...

Evo, pocela sam da razmisljam, mozda Ga i ima, mozda me vidi, mozda je uvidio moje kajanje i zeli, zeli da vrati onima koji su mene povrijedili. Svi kad – tad placaju za svoje pogreske, neko ranije a neko kasnije, neko na ovome svijetu a neko, neko na onome. Ovi dani mi nisu bili tako lijepi, tako jednostavni. Previse puta sam se zapitala da li sam toliko pogrijesila u zivotu, pa mi se sve ovako „vraca“, ne znam, necu nikad ni znati. Promijenila sam se, promijenio me je svijet, svaki trenutak koji me je slabio a time i jacao! Dopada mi se ova promjena, mozda ne ONO cime je doslo do ovoga ali ostajem pri tome da su krajnji rezultati najvazniji...

07.06.2009.

....

Svakim trenutkom koji prodje i ode sam sve sigurnija da... nas vise nema.


Sad sve je crno poput tvoje kose, i ovi dani neku tugu nose..

07.06.2009.

¤ Ljubav...

- Ljubav je nalik na vodu. Ako je nesto ne uzburka ona truli kao bara.

- Zena dokazuje svoju ljubav prema muskarcu pozrtvovanjem,a on svoju - glupostima.

- Ljubav je samo jedna, a njenih kopija je hiljadu.

- Kad ljubav nije ludost, tada to nije ljubav.

- Ljubav se rodi, zivi i umire u ocima.

- Ljubav odoleva vremenu koje sve otima.

- Biti zaljubljen ne znaci nuzno i voljeti. Biti zaljubljen je

odredjeno stanje; voljeti je cin. Stanje podnosimo, za cin

se odlucujemo.

- Ljubav je sposobnost jednog covjeka da daje ne osvrcuci se koliko dobija nazad.

- Ljubav ne daje nista osim sebe i ne uzima nista osim sebe.
- Ljubav je slijepa i zbog toga joj je tako izostreno culo dodira.
- Biti zaljubljen znaci biti u stanju vjecne anestezije.

- Ili se s nekim nadjete ili ne - ljubav ne pita za godine. Vrijeme pokaze je li ta osoba ona prava.
- Ljubavne rane moze izlijeciti samo onaj ko ih je zadao.
- Poljubac je slatka obmana koju je priroda smislila da bi prekinula govor kad riječi postanu suvisne.
- Nikad nije zaista ljubio onaj koji misli da je ljubav prolazna.

- Ljubav je staklo koje se lomi, ako ga primimo suvise nesigurno ili suvise cvrsto.

- U ljubavi se osjeca vise nego sto treba, pati vise nego sto se misli, sanja vise nego sto se zivi i kaze ono u sta ni sami ne vjerujemo.

- Kad nas netko duboko povrijedi, oporavljamo se tek kad oprostimo.

...samo onaj ko iskreno voli, ima snage da oprosti...

...velicina jedne ljubavi, osjeti se tek kad joj dodje kraj...

- Ljubav nadoknadjuje sve a nista ne moze da nadoknadi ljubav.

 

07.06.2009.

¤ Be happy!

- Ljubav pocinje osmijehom, raste s poljupcima a zavrsava u suzama

- Nemoj reci da su stvari prolazne, jer svaki od nasih trenutaka najavljuje vjecnost.

- Niko na svijetu nije vrijedan tvojih suza jer onaj ko jeste - nece te nikada rasplakati.

- Samo zato sto te neko ne voli onako kako bi voljela, ne znaci da nisi voljena cijelim njegovim bicem..

- Mozes biti samo osoba na ovom svijetu, ali za nekoga si ti cijeli svijet.

- Nemoj provoditi vrijeme sa nekim kome nije stalo da ga provodi sa tobom.

- Ne placi zato sto je se zavrsilo, smij se zato sto je se dogodilo.

- Ne opiri se toliko. Najbolje stvari se desavaju onda kada ih ne ocekujes.

- Cudno je. kako je malo potrebno da budemo sretni, i jos cudnije; kako nam cesto bas to malo nedostaje.

- Velike su ljubavi rijetke kao sto su rijetka velika djela.

- Sudbina najljepsih cvjetova obicno je da budu odsjeceni.

- Ljubav znaci: imati srca za drugoga. Zraciti toplinu, a nikoga ne povrijediti. Biti vatra, a nikoga ne sprziti.

- Oprastajuci izdizemo se iznad onih koji su nas ponizili.

- Bori se uvijek za ono sto zelis, i zapamti - izgubljeno je samo ono cega se odreknemo. Pozeli samo jedno u svom zivotu: da ne volis izgubljeno i da ne izgubis voljeno!

- Ljubav je - kada ne zelis zaspati jer je sama realnost ljepsa od tvojih snova.

- Najvrjednije i najljepse stvari na svijetu ne mogu se vidjeti ili dodirnuti. One se mogu samo osjetiti srcem.

- Ljubav je simbol vjecnosti; ona ponistava vrijeme.

 

07.06.2009.

¤ Da jos nije prestalo, da nikad nece prestati!

Kada mi nedostajes - mislim tudje misli.. kradem svoje vrijeme…

Provlacim ga izmedju oblaka, snova, daljine i snijega...

Kada pozelim da ti nedostajem - odsanjam pjesmu ….

Zatvorim oci i na kaldrmi zamislim cvijet bijeli…

Kada te nema jer tako hocu - zaledim osmjeh, u sebi kazem ime…

Udahnem duboko i pomislim - tako mi nedostajes... <3

Moje si nebo i moj zrak.

07.06.2009.

¤ U mislima...

Bolje je izgubiti sekundu u zivotu nego zivot u sekundi...

Kazu da nikada nije prekasno za kajanje, da se uvijek moze nesto uciniti, ali eto.. ja sam primjer da to nije uvijek tako. Nekada, ucinimo ono sto predje granicu i, tada povratka nema.

Necu budjenja u kojima te nema, cak i snovi tada su daleki, jer srce je ispunjeno ljepotom zivljenja svaki trenutak kad plovis mi u mislima...

04.06.2009.

¤ Ponoc je prosla...

Evo, vec je prosla ponoc, jos jedna neprospavana noc, nemam volje.. Ne mogu da spavam.. Pozelim te, kao nekada, pozelim da te imam kao NEKADA! Skoro je to bilo.. Svaka sitnica me ove noci podsjeca na tebe, ne znam sta da mislim, sta da radim. Ne znam sto si ti meni. Kazna? Nagrada? Eh...

Znam da sam pogrijsila, znam da me mozda.. vise ne volis.. ali, i dalje se nadam da ce nas zivot, sudbina nekada spojiti. Heh, je li znas..? Da.. kada sam sama, kada sam sa drugima, mislim o tebi. Kazu ti da nisam nasmijana. Govore istinu. Ocekujem da cu te vidjeti, i dalje si TU u meni, zelim te vidjeti, dodirnuti.. A, kada se to dogodi, nemam snage, nemam obraza da te pogledam u oci, da te zagrlim, jer.. mislim da ne zasluzujem. Tesko mi je pustiti te, a znam da moram. Tesko mi je kad znam da nisi MOJ, da nisi UVIJEK tu, ne mogu da ti u 5h ujutro napisem... „NAJVISE!!!“...

Toliko puta sam pozeljela da te nikad nisam upoznala.. Vise ne znam. Hvala ti sto si me naucio da volim, sto si mi pokazao kako je kada te neko voli vise od svog zivota, sto si mi pokazao jedan NOVI svijet, sto si mi uvijek udovoljavao, hvala ti.. Bio si moj razlog za SVE! Za zivot.. A ja sam to prokockala...

Tuzno je kako nam je dosao kraj kada, kada nam je trebalo biti najljepse. Nazalost, ne mogu te tjerati da me volis, da me zelis. Da se vrijeme moze izbrisati, da se greske mogu ispraviti, ali.. ne mogu :(! Zivim samo zato sto moram, nista drugo me ne dotice, nista drugo ne osjecam... Zivim u proslosti, zivim od sjecanja.

04.06.2009.

¤ Jos jedna noc...

Osjetim hladnocu u tvom dodiru, tvom poljupcu, u tvom glasu. Osjetim da je se sve promijenilo. Ja sam najveci krivac za to, znam. Oprosti ako sam sebicna, to je samo zato sto te volim i previse. Osjetim, vidim.. da ti se omakne poneka laz, eh..

Zelis da cekamo, zelis da pustis vrijeme, da ucini svoje. Zelis to, a znas, vrijeme nam nikada nije donosilo dobro. Vrijeme je bilo ono sto nas je udaljavalo i tjeralo nas na ono sto ne zelimo. Nisi vise isti, nismo vise isti, ne mogu da vjerujem..

Kazu da ce vremenom sve doci na svoje, tako mora da bude.. Pa, biti ce i ovaj put. Samo..

Bojim se, ocekujem da stvari nece biti dobre po nas. Zao mi je.. <3

02.06.2009.

¤ Moje si SVE!

- Kada sam dozvolila da udjes u moj zivot mislila sam da neces biti nista drugo do obicna osoba kao i svako drugi prije tebe..

Nisam mogla ni zamisliti da ces za kratko vrijeme postati sve, sve ono sto mi daje snagu za dalje.. Nisam znala da bi moglo prerasti u nesto ovako predivno..

- Znas svaku moju laz, svaki moj grijeh, svaki moj san, znas sve o meni i ne stidim se.. sve sam ti govorila, sto nikome nisam..

- Uvijek sam se tebi vracala kada me slome tudje lazi, kada me dotuku prevare, kada mi okrenu ledja i slome krila..

Moje si nebo i moj zrak. «Uvijek» si to bio i biti ces jos dugo, htjeli mi to ili ne.. tjesim se..

- Bila sam zaljubljena u tebe, djecije iskreno a sada.. sada te volim, ono skrozz..

Moja si slika ljubavi, moj zivot..

- Nikad nisam smogla hrabrosti da ti dam do znanja koliko mi znacis i sta sam ja bez tebe a sta s tobom.. Iako sam znala koliko ti treba.. s pravom si to ocekivao.. jer si bar tada davao ono sto trazis ali nazalost nisi dobio nazad... IZVINI :(

Samo ti me cinis potpunom..

- Usao si preduboko, ostavio tragove po kojima cu te pamtiti do kraja zivota..

- Mnogi su pokusali da te zamijene ali to nije bilo TO. Bilo je sve drugo, samo ne TO, samo ne ti..

Niko te nikada zamijeniti nece..

I dalje se budim sa istim razlogom, taj razlog si samo ti.. Razlog, moja zelja da nastavim i da ne dizem ruke od sebe..

«Lako je osuditi, treba oprostiti. Veliki su ljudi koji oprastaju.»

- Iako je bilo previse toga sto mi nanosi bol cim krenem da se vratim u proslost, previse uspomena me je dotuklo, onih stvari koje su cinile da se osjecam kao glupaca i stvari kojima sam ja tebe povrijedila..

Ipak...

Oprastam ti sve.. svaku svoju suzu, svaki jecaj, svaku noc bez sna, svaki dan bez osmjeha, svaku tvoju izdaju, svaku rijec.. sve sve... Ti meni mozda ne mozes, ali eto, ipak znaj da te volim i da to ne moze tako lako prestati!

V.t.n.n.c.s.i.j.v.d.N.v.! 4ever!

02.06.2009.

¤ Savrsenstvo postoji!

« Ljubavi je potrebno vrijeme i vremenu je potrebna ljubav.. «

 

- Toliko padova, toliko boli, toliko suza ucinilo je da se zatvorim u sebe, da postanemm neko drugi, neko drugaciji, da ne dozvolim nikome da mi pridje previse blizu.., da otkrije moju slabu tacku, da mi se uvuce pod kozu, u moje srce.. Ucninilo je da pomislim, da razmisljam da ne postoji onaj koji je vrijedan, koji zasluzuje moju ljubav, moje sve, koji ne zasluzuje mene ovakvu..

Mozda zvuci prepotentno, arogantno il sta ja znam.. ali nije tako.. Jednostavno - nisam se dala..

Kazu da savrsenstvo ne postoji.. - grijese..

Mozda to nije ONO savrsenstvo bas bas.. ali.. za mene postoji..

- On je moje savrsenstvo, moja ljubav, moja dusa, moj razlog za zivot.. zbog njega se budim, zbog njega disem, zivim, dajem sebe..

On je taj kojem sam dozvolila da udje u moje srce, da postane dio njega, dio mene, da mi se priblizi.. I ne kajem se...

Pronasla sam pravu srecu, ljubav..

- Dao mi je sve sto drugi nisu, dao mi je sebe..

Predugo je dio mog zivota i zelim da tako i ostane.. da je uvijek tu..

02.06.2009.

¤ Friends...

E ovako, ovaj post posvecujem jednom paru.. Ilma i Amar.

Ona je jedna preeeedivna djevojka :), koja mi je za kratko vrijeme prirasla k srcu, djevojka sa kojom se pronalazim u apsolutno svemu, djevojka koja je uvijek bila tu za mene, koja me je nasmijavala svojim vicOvima i tugovala kada nisam bila dobro.. djevojka koja mi odgovara kao osoba, sa kojom sam jako povezana, zna i previse toga o meni.... Volim ju!

A on, momak.. koji mi je takodjer postao jako drag za jos krace vrijeme. Predivan momak, drustven, za ovo vrijeme mi je pomogao i vise nego sto sam ocekivala. Kao da ga znam nekoliko godina a ne dana/sedmica!

Sve u svemu, zelim da im se obome zahvalim za SVE (a oni znaju sta je to...)!

P.S. I dalje se nadaJMO!  Uz VAS sam i vjerujem u VAS... <3

02.06.2009.

¤ Friends are like angels

„Želim ti ovim.. trenucima, satima, minutama, sekundama dokazati da ovo naše PRIJATELJESTVO nije od onih uobičajenih i da nije (uzaludno).

Tvoj sat nikada nije i nikada neće kasniti. Vidiš sve stvari oko sebe, učiš o njima, razumijevaš druge, trpiš svaku poništenu želju, svako ono „ne mogu danas“ i na kraju pronalaziš sebe negdje unutra potpuno drugačiju od one svakodnevne lutke od krvi. Zaplačeš. Tvoje sve je onaj koga zoveš u tom trenutku zapetljanih misli, osjećanja u nadi utjehe, zadovoljstva sopstvenog duha, lijeka za dušu.
Shvatila sam. Ne mogu pomoći, utješiti, pronaći taj lijek. Ne mogu biti onaj neko ko će uvijek biti tu iza da te pridržava, biti oslonac. Ne mogu ti pričati o smislu života, filozofirati o ljudskim osjećanjima i spoznajama istih. Ne mogu ukrotiti suze koje polaze iz srca tolikom jačinom da se one pretvore u one samo iz očiju. Ne mogu biti tu uvijek za zagrljaj, za ono „biće sve uredu“. Ali nije što ne želim. Jednostavno ne mogu. Možda zato što i meni isto tako nešto treba.
Shvatila sam. Mogu razumijeti svaki tvoj plač pokrenut „ni od kuda“, jer se i meni često dešava. Mogu slušati, jer znam da u tom trenutku jedino što želim jeste nekog slušaoca. Mogu nasmijati, jer znam da je najslađi osmijeh kroz suze. Mogu šutiti s tobom, jer znam da nema ljepšeg pogleda od dviju duša u tišini. Mogu ti reći „Volim te“ jer znam da tvoje (i moje) ...volim te... nije od onih uobičajenih, usputnih riječi načinjenih iz moždanih ćelija. Ono potiče iz srca, vjeruj.
Sve ono što ti ne mogu pružiti je i meni potrebno.


I još jednom ponavljam :
Mogu ti reći „Volim te“ jer znam da tvoje (i moje) ...volim... te nije od onih uobičajenih, usputnih riječi načinjenih iz moždanih ćelija. Ono potiče iz srca, vjeruj. „


* Skoro sam dobila ovaj text od jedne osobe :)

Binano moJa, hvala ti puuuuno, hvala ti sto si uvijek tu, uvijek tu da me saslušaš i oraspoložiš (ipak si ti stručnjak u tome, hihih). Drago mi je što sam te upoznala, na čudan način a ovako lijepo se stvari odvijaju.
Postala si mi praaaaavo draga i puno puno mi značiš!
Znaj da te volim i da sam uvijek tu za tebe! U svako doba i o čemu god da se radi!!!




(L) ...V.T.P.,N.N.C.S./D.,D.N.P.R... (L)

02.06.2009.

¤ 11 zlatnih pravila!

1. Razmišljaj o dobru, i dobro će da slijedi. Razmišljaj o zlu i ono će isto tako da slijedi. Ti si ono o čemu razmišljaš najviše vremena.

2. Tvoja podsvijest se nikad ne prepire s tobom. Ona prihvata ono što joj tvoj um zapovijeda. Ako kažeš: “Ja si to ne mogu priuštiti”, to može da bude istina, ali to ne govori. Odaberi bolje misli, jednostavno odluči, “Ja ću to kupiti. Prihvatam to kao istinu.”

3.Ti imaš moć izbora. Odaberi zdravlje i sreću. Možeš izabrati da se ponašaš prijateljski, ili, isto tako, možeš izabrati da se ponašaš neprijateljski. Odaberi da budeš za saradnju, veseo, prijateljski raspoložen, dopadljiv i cijeli svijet će uzvratiti.
To je najbolji način da razviješ divnu osobenost.

4. Tvoj svjesni um (svijest) je tvoj “čuvar na vratima.” Njegov posao je da zaštiti tvoj podsvjesni um (podsvijest) od lažnih prikaza. Izaberi da vjeruješ da se nešto dobro može dogoditi i dogadja upravo sada. Tvoja najveća snaga je tvoja sposobnost biranja. Izaberi sreću i blagostanje.

5. Nagovori i izjave drugih nemaju moć da vas povrijede. Jedina moć je kretanje vlastite misli. Možeš odabrati da odbiješ misli ili izjave drugih, a potvrditi samo dobre. Ti imaš ovlast da odabereš način na koji ćeš reagirati.

6. Pazi šta govoriš. Povedi računa o svakoj “praznoj” riječi. Nikada ne reci, ” Neću uspjeti; Izgubit ću posao; Ne mogu platiti najamninu.” Tvoja podsvijest ne shvata šalu. Ona prihvata sve te riječi kao istinite i onda ih sprovodi u djelo.

7. Tvoj um nije zao, kao što ni jedna prirodna sila nije zla. Samo zavisi u koju se svrhu koriste sile prirode. Koristi svoj um da bi blagoslovio, liječio i nadahnuo sve ljude koje srećeš posvuda.

8. Nikad ne reci “Ne mogu.” Savladaj taj strah, i zamijeni ga sljedećim mislima, “Sve mogu učiniti koristeći moć svog podsvjesnog uma.”

9. Počni razmišljati sa stanovišta vječne istine i načela života, a ne sa stanovišta straha, neznanja i praznovjerja. Ne dopusti drugima da misle za tebe. Odaberi svoje misli i donesi vlastite odluke.

10. Ti si zapovjednik svojoj duši (podsvijesti uma) i vladar nad
svojom sudbinom. Ne zaboravi, ti imaš sposobnost da biraš. Izaberi život! Izaberi ljubav! Izaberi zdravlje! Izaberi sreću!

11. Šta god tvoj svjesni um pretpostavlja i vjeruje da je istina, tvoj podsvijesni um će prihvatiti i dovesti do ostvarenja. Vjeruj onda u dobru sreću, božanske upute, prave poteze i u sve blagodati života!

02.06.2009.

¤ Bili smo pravi u pogresno vrijeme

Boli me sto je sve moralo ovako da bude
i sto smo se rastali u najgore vreme,
nisam volela da nam drugi sude,
i nisam volela nase dileme.

Boli me sto vise nisam nista za tebe
i sto vise neznas ko sam ja,
ja sam uvek branila sebe,
a tebe cuvala od svakog zla.

Boli sto me vise ne drzis za ruku
i sto si daleko od mene,
tvoja ljubav resavala je svu muku,
a sada su ostale uspomene.

Boli me sto te vise ne vidjam svaki dan,
ja sam sa tobom imala svasta,
ti mi jos uvek nekada dodjes u san,
ali,to je sve samo moja masta.

Boli me sto vise i ne pricamo,
i sto dugoj pricas one slatke reci,
sto vise po ulici nasmejani ne hodamo,
jer se pojavio neko treci.

Boli me sve za tobom,
i dusa,i srce i telo,
neznam sta da radim sa sobom,
jer te je nesto od mene otelo.

Boli me ono poslednje zbogom
i sad nosim veliko breme,
ti si sada sa drugom osobom,
a mi smo bili PRAVI u POGRESNO VREME!!!

02.06.2009.

¤ Mrziti

Mozes li mrziti onoga ko ti je bio sve.. ?! Ko je bio dio tvog zivota, dio tebe.., ko ti je svojim dodirom, osmjehom, rijecju znao da vrati zelju za zivotom i vjeru u ljude. A isto tako... ! ( ?! ). Mozes li baciti u zaborav i njega, i sve.. sve snove, sve sto ste nekada zeljeli i sto ste cekali..( ?! ). Previse pitanja a nema odg.. :(

 

- Mrzim dan kada sam ga ugledala, dan kada me privukao taj pogled, taj osmjeh, dan kada sam osjetila njegovu ljubav i kada sam pozeljela da uvijek bude moja..

Mrzim njega, mrzim sebe, mrzim Boga sto je mi ga je dao pa uzeo, mrzim svijet, ljude.. Mrzim sve ono sto je krivo za kraj.. !!!

Zasto nisam sprijecila da se desi sve to ( kao i svaki put do sada, prije njega ), zasto jednostavno nisam stala kad sam vidjela da moze i da boli :(.. ( ?! )

 

Da li je to «sudbina» :S? Da li je ona ta koja dovodi ljude u nas zivot, odredjene ljude, pa je dovela i njega, da me nauci sta je to ljubav i sta bol.. ( ?! )

 

 

« u mome srcu sada prazno je, prazno je mjesto gdje bio si ti, i da se vratis sada kasno je, nemas se cemu vratiti »

 

Najgore je to sto ne znam sta osjecam, sta zelim, cemu se nadam.. Zbunjena sam ( sto nazalost nije rijetkost :S ). Volim ga a i mrzim, jbg..

Zivot nam nosi i nove prilike, nove spoznaje..

Mozda je on samo bio nacin da me zivot nauci svemu ( ipak se nadam da nije samo to:S )

Vise nije isto, NISTA nije isto, ne bez njega, ne bez dragih osoba koje vise nisu tu.. Borim se da izdrzim jer je tu SVEGA, znam da ce doci bolji dani, uskoro.. Samo da bude sto prije..

 

 - Bio si mi sve, voljeli smo se a to je ono najgore..

 

 ((( Zelim MU da uspije u onome sto zeli, da istraje, da ostvari svoje ciljeve, da ima ono sto je uvijek zelio, o cemu je sanjao a to nije dobio od mene, sto je cekao..

Nadam se da ce ga neko drugi usreciti ali ovaj put da potraje... )))

- Nije vrijedno mene, NIKO nije vrijedan i zato odustajem.. Previse toga, previse suza, boli..

- Zelim da nestane iz mog zivota, da nestane bol, da nestanu svi jer tesko je.. mozda najteze...

 

I da zelim da se vratim na staro, ne bi islo..

P.S.. bilo je lijepo a SVE STO JE LIJEPO - KRATKO TRAJE..

 

       Nema dalje.. SRETNO!

02.06.2009.

¤ Idem ka tebi

( ZASTO ne mogu da zivim u snovima, zasto nisu vjecni, zasto mi Bog ne podari bar to..?! Zar trazim i previse :(... )

- Ne prestajem da sanjam, svaku prokletu noc..
Da sanjam ono sto je bilo i ono sto je moglo biti a sto nisam dozvolila da se desi.. Nisam mogla nista uciniti..

Proganjaju me slike nase proslosti, bole me uspomene, vraca mi se svaki trenutak proveden sa njim.. boli me srce, dusa, raspadam se.. rijeci mi odzvanjaju u glavi..

-          Rijeci koje me bude, koje me vracaju u stvarnost, u ovaj *ebeni zivot.. rijeci koje ubijaju svaki dio mene, postepeno ( nanose mi neopisivu bol ), koje moj mali osmjeh pretvaraju u... nesto najruznije.., kada se moje oci ispune suzama,.. Ehh.. kao da vec nisu dovoljno..

Svaki dan mi prolazi u nadanju da ce se vratiti, da ce moje oci ugledati svjetlo, da ce me zagrliti, da ce mi vratiti potrebu za zivotom, da cu osjetiti najljepse ruke na sebi, njegove ruke.. Da cu opet imati onu toplinu, onu zar, ono sto mi nije dalo da ga napustim.... Da ce me zastititi, braniti od svijeta, da ce me pogledati svojim prekrasnim malim okicama i reci « Opet sam tu malena moja, sada i zauvijek..».. ali ne, nema ga...
- Dani prolaze, svaki je gori od prethodnog, postajem sve svjesnija da je dosao kraj, da me nesto vuce, da me neko zove..
- Vidim ga.. napokon.. gubim se, nestajem...

-         Sutra me nece biti, jedna osoba manje na ovome svijetu, necu nikome nedostajati..

-         Idem ka njemu, jer ne zelim sama, ne mogu, bojim se..
Zauvijek tvoja...

Oci te vec vide a dusa osjeti.. Ponovo zajedno, tamo gdje drugi ne postoje, gdje smo samo JA i TI, gdje bol ne stanuje.. Gdje ljubav ne poznaje granice...

02.06.2009.

¤ Emocije

- Naucila sam da nase emocije uticu na sve.. bile one lijepe ili ruzne..
Evo npr. JA..
Volim da pisem. To je ono sto mi pomaze, sto me u istom trenutku opusta a i muci, stvara mi teret na srcu, u dusi..
Kazu da i najljepsa « djela » nastaju iz tuge.. Kada smo povrijedjeni, razocarani, bolni.. sta ja znam.. Ali, tako je i kod mene..
- Bas sam jucer citala neku ljubavnu pricicu koja me je toliko « potresla », toliko.. ne znam. Bila je tako lijepa, tako stvarna iako to jest SAMO jedna prica.
Ipak, i u stvarnom zivotu ima slicnih stvari.
- Sta je ono NAJGORE?
Postoji li nesto za sto mozemo reci da je bas « najgore »? Za mene ne posotoji..
Sta uciniti kada pustamo/odbacujemo/gubimo/guramo od sebe osobu koju volimo svim srcem?
kada smo svjesni da mozemo i da je zadrzimo i opet ne poduzimamo nista? mi smo ti koji odlucujemo.. ?
Kakav je osjecaj? - Boli jako...
Ne znam sta je gore.. to ili kada nekoga volis beskrajno, ljubav je obostrana ali ipak mora da nestane..gubimo ga.. ?
Koliko boli trpjeti, zivjeti tako iz dana u dan, buditi se a znati to, tjerati sebe a znati da je moglo i drugacije..?
Hm.. cudan je zivot :S.. a i ruzan :(..

Mene uvijek ohrabre, odrze neke rijeci, izreke, misli.. sta ja znam...
Ovaj put - « sto te ne ubije - ojaca te. »
- I to jeste tako... naucis na tome.. a svi moramo nauciti isto, uciti cijeli zivot, ali svako na drugaciji nacin, na nacin koji mu je Bog odredio...

02.06.2009.

¤ Volim te :(

Ako odes ti, to nije k`o u pjesmama, ako odes ti - bit` cu bolna danima.. I evo, zima je, decembar, mokri snjegovi.. svuda su tragovi tvoji ostali.. Na tren pomislim - nisam ni za sta, nikad` gore godine.. duso vjeruj mi! I dan se ovdje sporo dovlaci, kao u zoru pijanac.. ti se veceras drugoj oblacis a ja sam stranac..

Pricaju mi da se sramis kada cujes za mene..

Mislim da nema vise razloga, sudba je moja uboga, nikad` mi nista nije donijela al` mi je tebe odnijela...

I tako..  idu dani, ja ih pratim, ponekad do tebe svratim, duso trazim zaborav, molim sate da se vrate, tragovima njegovim hodam.. kao da je tu… I pomislim poziv je tvoj, a znam da ne znas ni broj, sta se to desilo sa nama..?!?!

Sve je surovo kad` se ne voli, kad` te vredjaju, a nista ne boli.. hajde pitaj me sto nikad` nisi pre, nocas “zbogom” je odgovor na sve.

Ponekad` budim se prije svitanja, novi je dan a ista pitanja… prelistat` cu sjecanja kao stare novine, a boli me..

Mjesec svud` oko nas a ti ljubis me.. topla sam, drhtim sva - da li sjecas se..?!

- Ja bila sam dijete i nisam znala - koliko suza za ljubav treba.. nisam znala da ce prestati.. Bila sam dijete i nisam smjela, samo sam malo ljubavi htjela..

Kazu da ima stvari koje trebaju, a nikad` se ne dese.. A neke druge opet ne daju lako da se dokuce.

Ja se I dalje pitam KAKO mozes bez mene da zaspis, jastuk bijeli sa DRUGOM da dijelis.. Kad` sam tebi BILA sve sto imas, KAKO mozes DRUGU da pozelis..?!

Eh, sta mi to nocas radis, mojom se mukom sladis.. uzimas i ovo malo
sto je od mene ostalo
.

Ali eto, neka svi me ostave, neka me zaborave, sve bih ja to preboljela, ali necu nikada sjaj iz tvoga pogleda.. jer samo tebe sam voljela!

~*~ Znam da jucer smo bili korak od sna, a sad` sve sto imam dala bih ja da nadjem ljubav koja je nestala ~*~

Oci boje duge sad mi trebaju, srce puno tuge da obuzdaju .. ove noci duge drugu gledaju , oci boje duge mira nedaju.. I oci TVOJE boje nade, zaspati mi ne daju.. zadnji komad mira krade, ta suza na jastuku..

 

Zivim da se vratis, znam da je tesko opet da nadjes put, zivim da te nadjem, zbog tebe zivim ja, ti si jedini razlog ja znam… Jer  TI si MOJA rijeka ptica, kako da te ostavim.. Bez TVOG` tijela, bez TVOG` lica.. kao da ne postojim.

 

Kad` se spusti zavjesa i svjetlo se gasi, ne ostaje nista da moze da se spasi jer vrijeme cini cuda, ujedno i lijeci..

NOCAS moje molbe nebo ne cuje, dusa mi je prazna k`o da umire.. Nocas druga spava na tvome ramenu, a na mome dlanu zvijezde umiru !!!

Uvijek.. ja bila sam LOPOV i SKITNICA, srce mu krala od bisera.. eh da ga mogu vidjeti OPET, ja bih mu vratila SVE.. DA JE DO MENE.. !!!

Posljednjih dana prati me tama, posljednjih noci ne izlazim van`.. Posljednjih dana ti nisi sam - ona je kraj tebe, ona krade ti san ..

Ja nemam sna ni imena, nosi me rijeka vremena, I da l` ce ikad`, ikad` biti kako hocu …???

I NEMAM kud` A nekud` BJEZIM, sve SE danas CINI tezim.. `KO me GOD za TEBE pita - CUTIM, sve NA meni CITA.. -  SvAkA sEkUnDa KaO gOdInA, aL` BaReM zNaM nA cEmU sAm i BaReM ZnAm Da NeMa Nas..

 

U mome srcu sada prazno je, prazno je mjesto gdje bio si ti, i da se vratis sada kasno je jer nemas se cemu vratiti..

Al` znaj da.. lete godine - sretan im put.. AL` ZAUVIJEK ostaje NAS prvi put..

I jedne noci kao sto je ova, zauvijek cu zaspati s tobom u mislima…


”.. zagrli me, stegni jako kao pre, da utonem u tvoje tople dlanove, zagrli me, necu suzu pustiti, kad` ostavis me, prestat cu i disati.."
02.06.2009.

¤ Sve jace osjecam...

* sve jAce osjecAm kAko mi strujis tijelom..*

Sve jače osjećam kako mi strujiš tijelom i prolaziš dušom
ostavljajući neizbirisive tragove koji me svaki otkucajem srca podsjećaju
da postojim samo za tebe.

Pred očima mi tvoj lik, onako nježan i mio, pogled strastven pun čežnje i željan mojih dodira. Ljudi kažu da jedino oči nikada ne lažu, samo duboko pogledaj u njih i vidjet ćeš dušu. Šu tvojim očima vidim sigurnost, tugu, požudu i vidim sebe.. U tvojoj blizini osjećam nemir u tijelu. Kao da me neka sila vuče ka tebi. Kada nisi pored mene tada me jedino misli o tebi čine sretnom i ispunjenom. I dok mislim o tebi postojiš samo ti i praznina koja nam je suĂ°ena. Šonda osjetim kako mi tijelo podrhtava. To je samo požuda i to će proći. Tada pomislim, da će se već prvog jutra, još dok se sunce bude raĂ°alo sve rasprštati kao sitne čestice koje lete po sobi i prelamaju se na suncu. Da će sva ta požuda nestati u prvom jutru koje dočekam sa tobom. I da će tada ova praznina koju osetim kad nisi tu postati nepodnošljiv bol. Znaš onaj koji kida dušu i ostavlja trag. Zato ću se polako povući. Možeš me nazvati i kukavicom i izdajicom ali ja nemam snage da se borim protiv sebe. Šako ostanem morat ću. Jer tebe ce požuda proći a mene rane ne.

02.06.2009.

¤ Sanjam isti san

~*~*~ Opet vidim isto, sanjam isti san..
- Duga, hladna, zimska noc.. Jak vjetar.. Tamno nebo ispunjeno sjajnim zvijezdama koje se cine tako male.. Zvijezde koju su svaku noc sve jace sijale..
- Gusta magla.. i tisina...
Isti bol u grudima, TOPLINA KOJA BOLI..
Iste rijeci, misli, mjesto, zelje.. Isti pogled i suze u ocima..
Tragovi, sve je isto..
Tu je i on.. moja ljubav..
~*~*~ Ponoc je davno prosla, stojim kraj stare klupe na kraju grada, gdje me niko drugi nece pronaci..
Vidim njega, ispred mene je..
Laganim koracima prilazi.. Njeznim rukama privlaci me ka sebi..
Drhtim sva..
- Prelazi rukom preko moga vrata, moga lica, preko mojih vrelih usana..
- Gleda me svojim smedjim okicama i vraca uspomene..
Grli me tako njezno..

~*~*~ Male pahulje su vec pocele da padaju..
- Priblizava usne, spusta ih na moje.. Osjetim..
Osjetim toplinu, vruc zrak, sve...
I usne mi drhte.. Ljubi me onako kako samo on to zna i moze.. Tako je lijepo..

Lagano prestaje.. I dok su usne jos tako blizu, dok se topim u njegovim rukama, u njegovom zagraljaju.. cujem drhtavi glas i posljednje rijeci « volim te »..
- Pusta me i ide, nestaje.. Jednostavno se gubi negdje.
- Gledam za njim, micem usnama, pokusavam da kazem nesto ali ne mogu..
Nemam snage, nemam glasa.. Ruke se ne pomijeraju, noge jos manje, nestale su rijeci..

Vjetar je previse jak.. I on je sve dalje iii... vise ga nema.. Nestao je... Sve je otislo u nepovrat..
~*~*~ Gledajuci u daljinu, u pravcu u kojem je se izgubila moja nada, gledajuci za njegovim tragovima u snijegu,.. suza klizi niz obraz.. Cakli se.. Prelazi preko vrelih usana i pada na klupu.. Samo jedna suza, nasa ljubav u njoj.. Nestaje i ona..

- Lezim, zmirim, pahulje sve brze padaju, sve ih je vise, krupnije su.. Nista ne vidim..
Nadam se da cu se probuditi, pokusavam...
Ali ne ide, ne mogu jer to nije san... On jeste otisao, nestao... Nikada se ne mogu probuditi. Ostajem sama...
Ja i stvarnost, klupa, pahulje.. i slika...
Jedan pogled, jedne usne, dvije rijeci.... VOLIM TE! ~*~*~

.. hladna noc me snenu probudila
meki vjetrovi me pijanu skinuli
sjena mjeseca se s divljenjem cudila
kad su me oblaci u nebo vinuli..

02.06.2009.

¤ Dajem ti srce.. Cuvaj ga

« Sve prave ljubavi su tuznije. »

 

Vec duze vrijeme razmisljam, mucim sebe a i njega..

Trazim razloge, molim Boga za samo jedan znak. Ne zelim da pogrijesim..

Noci su tako teske, duge, prolaze u suzama,..

- Koliko god zeljela da odes - ne mogu te pustiti tek tako.. nesto mi ne dozvoljava..

- Usao si u moj zivot tako polako, polako ali sigurno, mozda i bez namjere da se dugo zadrzis... Ali.. prisvojio si sve.. a ni osjetila nisam..

- Vec nekoliko mjeseci si dio mene, mog zivota, moje svakodnevnice.. Uspio si mi dokazati da ljubav postoji i da se za nju vrijedi boriti.. i do posljednjeg daha..

 

- Odlucila sam te PONOVO pustiti u svoj zivot, posljednji put.. da imamo ono sto smo cekali, ono sto zasluzujemo i sto napokon mozemo imati..

 

Dala sam ti sebe, dala sam ti sve sto jedno «dijete» moze da pruzi.. osmjehe, poglede, rijeci, zagrljaje..., dane, sedmice, mjesece....

Dala sam ti razloge...

 

Dajem ti i srce.. samo je tvoje..

 

Na tebi je hoces li znati cijeniti i zadrzati...

02.06.2009.

¤ Fale mi sitnice

Ponekad je i jedna rijec, jedan pogled dovoljan da nekome izmamimo osmjeh na lice. A jedan osmjeh znaci mnogo.

Blag osjecaj u srcu, toplina u dusi, sjaj u ocima, to blazenstvo kada znamo da je nekome stalo do nas, da nismo sami, da je nekome stalo do nase srece..

Sitnice su te koje i cine zivot, koje uvijek prevagnu.

Meni su jako bitne.

- Posljednjih dana, tj. sedmica je sve sto sam dobijala bilo hladan pogled, gruba rijec, gubitak ( ne jedne stvari, tj. osoba, vec vise njih ).., rijeci koje bole, neopisivo..

Fali mi moja « proslost », oni dani kada sam bila presretno dijete, kada sam imala ljubav, sitnice, nekoga pored sebe, kada sam imala sve sto je moguce da imam.

Trudim se da ne govorim o ruznim stvarima :S.., da ih se ne prisjecam.

 

Mijenjam se, mozda..

 

Fali mi sve, fali mi taj zivot, fale mi ljudi koje sam voljela, fali mi ono sto nisam imala nikada prije toga i sto najvjerovatnije necu ni imati ( ne tako jer je to bilo.. eh ).

Imala sam pored sebe ljude koji su mi bili jako, ali jako bitni, a sada ih vise nemam. Jedna uopste ne postoji a druga je daleko, nije TU.

- Neko je ucinio za mene stvari koje nikada niko nije i stvari za koje sam mislila da niko nikada i nece uciniti jer sta sam ja..  jedna obicna djevojcica ?! - DA. Dokaz da se i obicnim ljudima desavaju neobicno prelijepe stvari :)..

Iako sam prije ovoga tvrdila jedno... ipak mi zivot prolazi u kajanju, zaljenju, razmisljanju, sanjarenju a ne cinim nista povodom toga ( kao i uvijek :S ). Moram krenuti dalje.. novi dan, nova lica, novi razlog za smijeh.. ali kako?! Ne ide :S.. treba mi nesto/neko, ruka, pomoc, podrska.. a nemam je.. nemam nikog.. i nemam kud...

02.06.2009.

¤ Ljubav se zove imenom tvojim

Voljela sam zrak koji si udisao, svaku tvoju rijec, svaku tvoju laz, svaku suzu, svaki osmjeh, tvoju crnu kosu, plave oci.. svaki cvrsti zagrljaj u kojem sam se osjecala zasticeno, sigurno.. voljela sam TEBE..

I vidjela samo tebe..

Drugi nisu postojali, bili su sporedni, a ti.. ti si mi bio sve, moj dan, moja noc, moj zivot, moja glavna uloga.. Previse sam si dozvolila.. mislila sam da niko ne moze i ne smije uci u nas svijet, nas san.. Zivjela sam iz dana u dan kao tvoja igracka, marioneta..

Bila sam slijepa.., vracao si se meni kada god bi osjetio bol, kada bi na svojoj kozi osjetio ono sto si radio meni..

A ja sam te docekivala, rasirenih ruku, sa osmjehom..

- Poceo si duboko ulaziti, poceo si mi biti sve a ja tebi samo jos jedna u nizu..

- Bilo mi je potrebno vremena da shvatim sve, da shvatim da me ne zaslujzujes, da si se poigravao sa mnom, dok sam ja u tebi vidjela SVE..

Nije bilo prekasno..

Izasao si brzo iz mog zivota iako je trebalo dugo vremena da te prebolim ono skrozz.. Trebalo je vremena da smognem hrabrosti i otvorim srce za nove prilike, nove ljude..

 

I konacno, dosao je neko vrijedan, vrijedniji od svih drugih.. otvorila sam srce, pustila ga da udje i izlijeci, ispravi sve ono sto si ti uradio.. da ucini da bol nestane..

I samo mogu reci da uspijeva u tome..

 

- A ti, gdje god da si, znaj da si u mom zivotu samo bolna uspomena, nesto cega ne zelim ni da se prisjecam.. samo to...

02.06.2009.

¤ Moj san

Svi imamo neki svoj san, nesto o cemu sanjamo - da budemo sutra „neko i nesto“, da postignemo ono sto zelimo, da uspijemo, da ostvarimo svoje zamisli...
- Ja sam osoba koja inace nije uporna, istrajna.. brzo i lako odustajem..
Dovoljna je samo jedna malo veca prepreka da se slomim, da kazem sebi „ma nema sanse, ja to ne mogu.. „
Mrzim se zbog toga.
- Ne znam da li dodje svima nama da nekada ne mozemo, necemo, ne smijemo, ne znamo da se borimo, da trpimo.. Ne znam jesu li svi nekada bili takvi. Jer ipak - ja sam premlada..
Da se vratim na stvar..
Sto god da sam pokusala, pocinjala - nije mi islo. Nije mi se dalo..
Zavidim onima koji to imaju, tu zelju, snagu, volju..
Ljudi nisu ni svjesni sta imaju, kolko je to vrijedno, ne znaju sta bi neki kao ja dali za nesto poput toga..
Da znaju - mozda bi vise cijenili..
Glupi su oni koji odustaju tek tako..

Evo npr. JA - nemam nista posebno, nista vazno u zivotu za sto bi se borila, za sto bi zivjela, na sto bi bila ponosna ( ne samo ja vec i drugi na mene ).. naravno - gledajuci sa te strane.
Nemam cemu da se radujem, zbog cega da se trudim..
Ali.. ko zna.. mozda jos nije kasno, ali sumnjam.. ipak, i zivot je dug..

 

Ne zelim vise da odustajem..

02.06.2009.

¤ Zasto gubimo one koje volimo?!

Zasto je zivot tako nepravedan.. ?!
Zasto gubimo one koje volimo.. ?!
Zasto nam Bog posalje nekoga, dopusti mu da postane dio nas, ucini nam zivot na trenutke tako lijepim, ucini da bez te osobe zivot nema smisla i sta onda... onda nam srusi sve snove, ostavi nas same.. ( ?! )
Ostavi nam samo uspomene/sjecanja... pracena suzama.

Dovoljno ljudi sam izgubila za ovih malo godina koliko i imam..
Ili ih je Bog uzeo k sebi ili ih je jednostavno odvojio od mene, poslao nekom drugom..
Zivot nikada nije bio fer.
- Kao mala sam izgubila nekoga ko je trebao biti uz mene cijeli zivot, nekoga cija ljubav mi je neophodna, kao i svakom drugom..
- Podrska koju nisam imala i koju nemam, ljubav koja nije potpuna, sve to me je pratilo.. sve to mi je falilo, fali mi i falit ce mi.
Iako „Bog uzima one koje voli„ - to je ono sto me tjesi i daje mi snagu, to je Njegova volja..... Uzeo mi je tu osobu „s razlogom“.. ( tako je moralo biti - cula sam i PREVISE puta :S )..
Prerano se desilo, i barem nisam osjetila sve, tu ljubav, tu srecu.. jer bilo bi teze da jesam, znala bih sta sam imala i sta necu NIKADA vise imati.. Ne na takav nacin.

Godine nakon toga nisu bile ni malo jednostavne niti lijepe, ne samo za mene.. Zeljela sam ono sto drugi imaju, ono nesto... Tako malo a opet.. tako puno..
Da se nije desilo sve to, sada ne bih bila ovdje gdje jesam, ne bih bila ono sto jesam a to je... ne znam.

- Ljudi su jednostavno odlazili, zivot se mijenjao nakon svakog odlaska, promjene su dolazile...

I sada, opet.. gubim nekog, gubim njega.. razlog za smijeh, „razlog za zivot„ zadnjih mjeseci..
Ovaj put, Bog ne uzima k sebi, malo mi je olaksao i hvala Mu na tome.. Dovoljno mi je..
Uvijek ce biti jedna praznina, jedno mjesto u mome srcu za takve osobe.. iako znam da povratka nema..

( da mi pruze cijeli svijet, bilo bi mi malo.. Sve bih mijenjala za jedan dan, samo jedan! )


02.06.2009.

¤ Idem dalje

If I never feel you in my arms again
If I never feel your tender kiss again
If I never hear I love you now and then
Will I never make love to you once again
Please understand if love ends
Then I promise you,
 that I shall never breathe again
Breathe again...

                   

Zivim u sjenci sjenke tvoje... i znam da to znas, sminkam stvarnost tvojom bojom, jer drugacije ne umijem!

NESTAJES... jer u svim snovima ti vratim sve te prazne rijeci praznim danima, jer kraj tebe nisam vise... Prica odavno nije fer . Svakog dana, sata, minute vracam se nasoj prici ZAR MISLIS DA SE STVARNO PONOSIM TIME????

Plasim se da priznam da jos postojis, rane bole... i da mi falis... fali mi dodir, osmjeh, rijec... fali mi lice i nase glupe sitnice...

Dosta KRIVICE, ptice selice su odavno otisle na jug! Otisla sam i ja iz grada, nisam mogla vise... i svi ovi novi pogledi me plase PROKLETI SRETNI ZAGRLJENI LJUDI TE ULOGE SU BILE NASE, samo moje i tvoje, A GDJE SMO SADA, pogledaj u mene, NEMA ME, obecala sam ti da cu otici i otisla sam... postoje samo uspomene nase i poneki trag nemoguce ljubavi... KOLIKO DAJES TOLIKO I DOBIJAS...

U nasem gradu sada postoji jedan zivot gdje PRESTAJEM JA, GDJE POCINJES TI, JEDNA LJUBAV GDJE BILI SMO MI, GDJE SADA SU DRUGI...

JEDNA LJUBAV - MI... i reci mi sta je to ponos, sta je to sram??? Ne zelim da znam..

Sve nase suze saprala je kisa, na kraju nisi siguran ni da li si plakao, nit da li si dno dotakao, a takav kakav jesi, takva kakva jesam slagali smo sami sebe... Nismo imali snage za borbu protiv onih koji su krojili nase zivote... kao da smo djeca bez prava glasa... otisla sam, a ti si se vratio starim stazama svom vjenom picu i ludim provodima...

Znam, mene ni svi peroni ovog svijeta nece nikad nimalo promjeniti ..

I dan je taj sto me vara, plavetnilo neba misli mi skrece, a onda padne noc.. prokleto dugi sati... Ali znam, sve je nista, slomit cu kazaljke vrijeme ce stati, kosmos ce cekati... samo... trazim te, sanjam te pijanim ocima u nocima, u tuđim licima u stanovnicima nekih drugih svjetova - GDJE JE NA????

Cutim jer znam da ti znas jedini moj TI KOJI ODAVNO MOJ NISI... Svaka sekunda kao godina, ali barem sad znam na cemu sam i znam da NEMA NAS...

Spremna sam da budem ponosna i nasmijana pred svima, iako te kad sam sama, i dalje oblikujem od oblaka dima...

Oprosti sto nisam imala snage da te slazem i zazelim srecu, AL STA CE TI TO OD MENE???

Sve uspomene s kaputa stresi samo budi to sto jesi, TU GDJE SI sta god da se desi budi okej i nikad ne saznaj kako boli kad NEKOG VOLIS, A NEMAS, VOLIS I LOMIS SE DA IZDRZIS!!!

Ostaje nada da ce nekad neko htjeti da shvati mene... MOJA LUTANJA, MASTANJA, SANJARENJA I ZNATI DA IH PRATI... i ko zna mozda jednom sretnes me, ali... srest ces samo stranca, slucajnu prolaznicu I pogled leden..

IAKO TE JE TA NEZNANKA NEKADA VOLJELA VISE OD SEBE!!!

Samo se cuvaj i budi dobro..

02.06.2009.

¤ Gasi se zivot

Gasi se zivot.. NAS « zivot »...

“Strepim za nase sutra, za trenutke prosle nase tihe srece,

Ne reci cak ni ime moje jer u ovom casu stvarnost ne postoji,

sve je oblak divni koji mozes rijecju rastopiti. ”

 

 

Mislila sam da nikada necu imati potrebe i da necu moci ovako pricati o ovome jer nisam bila takav tip osobe ali tu sam, i pisem..

Evo.. prolaze dani ( par njih, ali meni je dovoljno ), osjecaji se « gube », sve se promijenilo.

 Krenula sam dalje, bez njega..

Jos uvijek boli :S. Glupo je sto sam uopste i mislila/ocekivala da ce brzo proci jer ipak, bilo je NESTO jako.

Mozda je glupo od mene sto jos uvijek razmisljam i pisem toliko o ovome, ali znam da nisam jedina. A i kome se ne svidja, ne mora ni da cita ( ako uopste ko i cita :S ).

 

-Da se vratim na stvar..

Uskoro ce sve i postati samo lijepa, prelijepa proslost koja se « nikada » vratiti nece ( ako ovako nastavi a prilicno sam sigurna da hoce ). Svi trenutci, sve uspomene, sjecanja, rijeci, sve, sve ostalo...

Jos zivi u meni i niko nikada nece moci uciniti nesto da pocne da blijedi. Jedino sto je moguce je to da te/ga prebolim a ide mi nadam se :S :(..

Nevjerovatno - ovako mlada/i, imali smo nesto o cemu su drugi ( mozda i 10 god. stariji ) mogli samo da sanjaju.

A dozvolili smo da to pocne da se gubi, da iscezne. Da, krivi smo oboje iako, znas...!

 

- Jedan dio mene ( potajice ) se kaje sto nisam ucinila sve sto sam htjela, bar posljednji put. Odgurnula sam ga od sebe, nekoj drugoj..

 

Ali dobro - da ne bi bila dosadna sa pricama o ovome, govorim uopste o svemu..

-Svi cinimo greske, gubimo, dozvolimo da izgubimo a  nismo ni svjesni sta.

Velika je mogucnost da se ubrzo nakon toga pokajemo, ali sta ako je kasno?

- Ja znam gdje sam pogrijesila, kasno ili ne ( ne zelim ni da znam ) ali sam shvatila..

 Jos sam dijete, ne razmisljam uvijek zrelo tako da ni moje odluke nisu bas..

A na kraju krajeva, svi grijesimo, ljudi smo, bili mi dijete od 3 god. ili covjek od 50 god.

Trebamo uciti na svojim greskama, razmisliti dobro, uzeti u obzir sve, biti iskreni i ne dopustiti sebi ono sto sam ja.. jer taj osjecaj ubija, ubija iznutra..

Kada ne mozes ispraviti stvari.. ( i da zelis.. a ja ne zelim )

A vrijeme se ne vraca, sto jednom izgubis - vratiti ne mozes.

 

 ~*~ LJUBAW se zove imenom tvojim.... gdje god da si... ~*~

02.06.2009.

¤ Imati pa nemati

~ Ima li zivot smisla?!
Imati pa nemati :S..

Vrijedi li se upustati u NESTO a da si pri tome svjestan da ce to kad - tad zavrsiti.. da ce kad - tad biti samo daleka proslost, nesto sto se nikada ne vraca.. ?!
Dopustiti da neko udje u nas zivot, cini sa nama sto hoce i onda nas napusti kada nam je najvise potreban.. ?! - NE VRIJEDI!
Lako nam je se naviknuti na nesto ali problem je odviknuti se. Za kratko vrijeme neko moze osvojiti nase srce, tako brzo i tako jednostavno, da tako malo fali.. uvuci nam se pod kozu tako duboko da ni godine ne mogu uciniti da izadje.. a da toga nismo ni svjesni.
Zasto dopustiti da nam se to desi ako znamo da ce nekada doci kraj ( da mora doci ), da cemo biti povrijedjeni, da cemo to nesto izgubiti.. - nesto sto je nekada bilo samo nase, nase i nicije.. ?!

Zasto sanjati snove, stvarati iluzije i planove koji ce isceznuti.. danas, sutra, prekosutra.. samo je pitanje vremena, jer.. nista nije vjecno.. ( ?! )
Ali, ipak, sve u zivotu nekada zavrsi, pa OPET zivimo za to ( par dana - par dana ), a i nastavljamo gdje smo stali..

Lijepo je dok traje, i zasto da ne.. ?!

Kako god da pogledamo, svi smo ljudi a ljudski je grijesiti, ponavljamo istu gresku po 100 puta u jednom zivotu i nikada da naucimo..
Mozda zivot ne bi ni imao smisla kada bi zivjeli u nekom svom svijetu, kada bi bili bezosjecajni, zatvoreni za sve prilike, izolovani od svijeta, emocija,.. bojali se samoga sebe i onoga sto osjecamo, osjecamo a skrivamo.. ?!
Jer onda kao da i ne zivimo jer ne osjecamo, ne vidimo, ne dopustamo da nam se dese najljepse stvari zbog kojih vrijedi zivjeti pa i patiti, i zbog kojih zivot i jeste ZIVOT..
Sve to ga i cini poptunim, sve dobro a i lose..

“U svakoj nesreci ima i malo srece.“ - mozda danas izgubimo nesto sto nam je bilo jako vazno, ali sutra cemo dobiti nesto sto ce nam biti vaznije pa i NAJVAZNIJE i ta prosla stvar ce nam se ciniti tako glupom i beznacajnom.. mozda mozda..

Svakome je potrebna ljubav, lijepa rijec, zagrljaj, osmjeh - koji moze promijeniti sve.
U svima nama ima ono NESTO sto nas tjera da vjerujemo i kada padnemo ( ljudima i svemu.. ), da pokusamo opet, da prastamo, da se nadamo boljem sutra..

Znam iz nekakvog svog „iskustva“da... kada pomislis da ti je najgore, desi se nesto sto te jednostavno digne, sto ti da zelju i snagu da se boris dalje, da opstanes/uspijes.
Svako je se bar jednom u zivotu uvjerio u ono „NE ZNAS STA SI IMAO, TJ. KOLIKO TI JE NESTO ZNACILO DOK TO NE IZGUBIS..“ ( tako nekako ide :S ), i to naravno JESTE tako.
Tek nakon toga shvatis sve, koliko si toga imao a izgubio, i pocnes da cijenis ono sto jos uvijek imas ili pak ono sto ti se ( ako si takve srece ) vrati ponovo.
I tada je najljepse.. Ne propustas niti jednu priliku koju dobijes - a to znam i po drugima, po tudjim pricama i djelima :S..

Huh, zbunila sam i samu sebe.. Toliko toga odjednom a tako..

Znaci.. mozda jos JEDNA sansa koju cemo pruziti nekome i nije tako losa stvar jer nas mozda ceka nesto lijepo, nesto sto jos nismo osjetili a to je ono sto nam fali..

Uz malo truda... ne znam...

>
{ }

profile
MOJI LINKOVI

<3
Parni Valjak
A gdje je ljubav

Danima vec kisi
ja iz dura opet odlazim u mol
i ne znam vise kako
od srca se ne smijem predugo

Sasvim krivo vrijeme za mene
prolazim bez potrebe
nisu sanse svima jednake
ne mozes od istine

Oprostite na smetnji
i ja bih rado nesto veselo
al' nema dobrih vijesti
gorko valjda trazi lagano

Sasvim krivo vrijeme za mene
prolazim bez potrebe
sve su boje sivo srebrne
cekas ljeto, a vec zima je

A gdje je ljubav
o, a gdje je ljubav

Slazem dane, tugo
ti si moja vjerna pratilja
a nema tome dugo
jos je bilo svjetla ispred nas

Trazim ljude, slabo pogadjam
cuvaj ledja, svasta se dogadja
sve su boje sivo srebrne
cekas ljeto, a vec zima je

Ref.
A gdje je ljubav
o, a gdje je ljubav
kazi, gdje je ljubav
o, a gdje je ljubav

A gdje je ljubav
kazi, gdje je ljubav
o, a gdje je ljubav
kazi, gdje je ljubav, o



Vlado Georgiev
Hej, ti

Hej, ti

Hej, ti, i ova besana noc je zbog nas
da znas, a gdje si ti
doci cu, pristacu, radicu sve zbog nas

Sad sve je crno poput tvoje kose
i ovi dani neku tugu nose
vjerujem u nas, ja vjerujem u nas

Ref.
Hej, ti, reci ko smo mi sada
ako sretnemo se k'o sto tada
srela si njega, ja nju

Hej, ti, kisa mi niz lice pada
ja necu kuci gdje smo tada
zivjeli zivot kao u snu
dok nije poslo po zlu

Hej, ti, jednom smo imali, cuvali sve za nas
a gdje si ti
doci cu, pristacu, radicu sve zbog nas

Sad sve je crno poput tvoje kose
i ovi dani neku tugu nose
vjerujem u nas, ja vjerujem u nas

Ref.

Premalo bio sam tu
kad je najvise trebalo, znam
i kajem se, al' ti si presudila tad

Ref.
Hej, ti, reci ko smo mi sada
ako sretnemo se k'o sto tada
srela si njega, ja nju

Hej, ti, kisa mi niz lice pada
ja necu kuci gdje smo tada
zivjeli zivot kao u snu
dok nije poslo po zlu

Hej, ti



Tifa
Ako odes ti

Gledao sam, gledao tebe
tvoje oci kao dvije srne ranjene
a ti si zaspala na tren,
tek pjesma moja ljubavna tebe probudila

Onako snena poput djeteta,
ti si htjela putem nebeskih visina,
al' pjesma ljubavna
na tren tebe uspavala

Ref.
Ako odes ti,
to nije ko u pjesmama
ako odes ti bicu bolan danima,
al' cu preboljeti



Tifa
Zauvijek tvoj

Zima je, decembar
mokri snjegovi
svuda su tragovi
tvoji ostali

Na tren pomislim
nisam ni za sta
nikad gore godine
duso vjeruj mi

Sjecanja me bole sva
moja ljubavi
sibaju me vjetrovi
modri vjetrovi

Ref.
Zauvijek tvoj, tvoj
zauvijek tvoj, tvoj
zauvijek tvoj

Sjecam se, ti i ja
moja jedina
pamtim sve, ti i ja
plave ulice

Mjesec svud oko nas
a ti ljubis me
topla si, drhtis sva
da li sjecas se

Stajala si tu kraj mene
sva u suzama
kao srna uplasena
zbunjena



Indexi
310 Poljubaca

Budim se, s tvoga lica
sklanjam pramen kose
Ljubim te, a jos te snovi na put nose
Ostaje nam tako malo vremena
Probudi se moja malena

310 poljubaca vrelih
prosucu po licu tvom
Jos toliko sakrivenih zelja
probudices u srcu mom
310 poljubaca njeznih
oko tebe veo neka tka
Da te tako obasjanu
suncem time jutros zaodjenem ja

Budim se, s tvoga lica
sklanjam pramen kose
Ljubim te, a jos te snovi na put nose
Ostaje nam tako malo vremena
Probudi se moja malena

310 poljubaca vrelih
prosucu po licu tvom
Jos toliko sakrivenih zelja
probudices u srcu mom
310 poljubaca njeznih
oko tebe veo neka tka
Da te tako obasjanu
suncem tiho probudim

Malo si mi snova dala
Odnjele nas ljetne kise
Zelio sam mala mnogo,
mnogo vise

310 poljubaca vrelih
prosucu po licu tvom
Jos toliko sakrivenih zelja
probudices u srcu mom
310 poljubaca njeznih
oko tebe veo neka tka
Da te tako obasjanu
suncem tiho probudim



Indexi
Predaj se, srce

Volio sam njene oci
njene ruke, njenu kosu
volio sam cak i pjege
na malenom, lijepom nosu

Ni slutio nikad nisam
da ce ljubav dati drugom
da ce ludo srce moje
ispuniti tugom

Ref.
Predaj se srce, izgubili smo boj
nikada vise ti ne pricaj o njoj
u mom zivotu sad nema vise nje
predaj se srce, izgubili smo sve



Vlado Georgiev
Mi nismo mi

Qué te vayas con el viento, como siempre

Kako da ti kazem, kako to
od ljubavi je malo ostalo
govori ti srce, cutim ja
mi nismo mi, ti nisi ta

Znam da ima puno razloga
da ne budemo skupa ti i ja
i suvise nas toga razdvaja
mi nismo mi, i samo to je istina

Ref. 2x
Jer ja ne mogu da zivim u lazi
ako to mozes ti samo mi kazi
da mi nismo mi i da to nije to
ti imas vremena, a ja ga ne bih trosio

Znam da ima puno razloga
da ne budemo skupa ti i ja
i suvise nas toga razdvaja
mi nismo mi, i samo to je istina



Vlado Georgiev
Zivim da te nadjem

Svako te pominje
i svakog briga je
sta se to desilo sa nama

Pomislim poziv je tvoj
a znam da ne znas ni broj
sta se to desilo sa nama

U sve cu da vjerujem
samo da ljubim te
drugi te kradu od mene
ja ipak nadam se

Ref.
Zivim da se vratis
znam da je tesko opet da nadjes put
zivim da te nadjem
zbog tebe zivim ja, ti si jedini razlog ja znam

Al' ostani sama da te pronadjem
i da te vratim
znam da je tesko opet da nadjes put

Zivim da te nadjem
zbog tebe zivim ja, ti si jedini razlog, ja znam
ostani sama, ostani, molim te

Svako te pominje
i ko da vjeruje da
da tako govoris o nama

Pomislim poziv je tvoj
a znam da ne znas ni broj
sta se to desilo sa nama

U sve cu da vjerujem
samo da ljubim te
drugi te kradu od mene
ja ipak nadam se

Ref.

Al' ostani sama dok te pronadjem
i dok te vratim
znam da je tesko opet da nadjes put

Zivim da te nadjem
zbog tebe zivim ja, ti si jedini razlog, ja znam
ostani sama, ostani, molim te



Oliver Dragojevic
Sto to bjese ljubav

Gdje li si se dosad skrivala
Znam, negdje si uzivala
Kad god dosla, dobrodosla mi
jer jedno za drugo mi smo stvoreni

Ja odavno nikog ne ljubim
i spreman sam sve da izgubim
Kad god dosla, dobrodosla mi
jer jedno za drugo mi smo stvoreni

Podsjeti me sto to bjese ljubav
i bar na tren biti zaljubljen
Sto to bjese, sto to bjese ljubav
i bar na tren biti zaljubljen

Ja odavno nikog ne ljubim
i spreman sam sve da izgubim
Kad god dosla, dobrodosla mi
jer jedno za drugo mi smo stvoreni

Podsjeti me sto to bjese ljubav
i bar na tren biti zaljubljen
Sto to bjese, sto to bjese ljubav
i bar na tren biti zaljubljen



Oliver Dragojevic
Trag u beskraju

Ka i uvik gledan more
ovu tajnu koja dise
ovu mrizu sto me vuce
u tamne dubine
sve kroz pismu u daljine

I da ocu, i da smin
ne bi moga skupit
svu lipotu zivota
niti suze ovog svita

Ref.
Sve bi da' da si tu
barem jedan tren
da vicnost bude
da ti pratim trag u beskraju
sve bi da' da si tu

Ka i nekad gledan nebo
trazim gradove u noci
di smo podno zvizda
zori krali grumen sjaja
jutro moje di si sad

Ref.

Pismo di li je kraj
ovo more bez dna
zeno razmakni sve
sive koprene sna
budi opet moj dom
sto sad pust je i sam
jer sad puna je luna
sto nad morem sja

Ref.

Pismo di li je kraj
ovo more bez dna
zeno razmakni sve
sive koprene sna
budi opet moj dom
sto sad pust je i sam
jer sad puna je luna
sto nad morem sja

Ka i uvik gledan more
ovu tajnu koja dise
ovu mrizu sto me vuce
u tamne dubine
sve kroz pismu u daljine



Dino Merlin
Ostat ce istine dvije (kao nikad prije)

Sinoc sam imao krila
poletio u nebo visoko
tako si blizu bila
tako duboko

Sinoc su igrale sjene
mirisala na med tvoja soba
nesto si htjela od mene
u ono vrelo gluho doba

Ref.
Ostat ce istine dvije
tvoja da niceg bilo nije
moja da bolujem
kao nikad prije

Bog mi je svjedok za ljubav
htio sam nekog bore da mi brise
htio sam ti bit' oluja
a ti si htjela malo tise

Sinoc su igrale sjene
mirisala na med tvoja soba
nesto si htjela od mene
ali nisi smjela da probas


- Ljubav je staklo koje se lomi,
ako ga primimo suviše nesigurno ili suviše čvrsto.

- Ljubav znači:imati srca za drugoga. Zračiti toplinu, a nikoga ne povrijediti. Biti vatra, a nikoga ne spržiti.



Elitni Odredi
Moja jedina

Ref. 2x
I posle svega, ja te cekam
al' me ubija kad kazes da ima vremena
i posle svega, ja te cekam
to me ubija polako, moja jedina

Ja ne znam kako da pocnem
jer se bojim pocetka
sedim zatvoren u sobi
placem, secam se svega

Kada sam te pijan
ja startovao u skoli
blamirao po basu
kad sam pric'o da te volim

Kada rekao sam ti
ja nikad nisam voleo
tada shvatio sam
da bi s tobom zivot proveo

Sada shvatam da je
sve u zivotu prolazno
sedim ovde sjeban
jer sam prvu ljubav prokock'o

I ne mogu da te gledam
kako pored drugog stojis
a najvise me boli
to sto kazes da me volis

Znam, reci ne znace
al' reci me ubijaju
ti kazes da ti znacim
al' drugi te imaju

Sanjam te, trazim te
kad vidim te, nestanes
trazim trag svoje duse
u ostacima mecave

Tvoja senka srece me
kad probudi me secanje
a dobro znam da sam kriv
sto vise nemam te

Ja mislio sam
nista nece moci da nas razdvoji
i sve bih dao da te vratim
i lepse nastavim

Seti se planova
i dana kad smo mastali
e, kako smo se posle svega
ovako rastali

Ref. 2x

Evo, ovih dana hodam hodnicima maste
pa ti hodnici ponekad unazad me vrate
u te noci, kasne sate, a svaka noc je duga
pa ima vremena dosta da spusti se suza

Pa ne znam sto tebi ja i dalje pisem
pa ne znam sto za tebe ja dalje disem
spavam, sanjam te, sve je isto ko i pre
sve je isto, sve, samo nemam te

Ova pesma, tvoj dnevnik
ova ljubav, taj nemir
da prestanem da mislim
priznajem, ne vredi

I uzmi, uporedi, nismo bili ko svi
i nije da ne vredi, dokazuje svaki stih
ali nemoj da mislis da ista trazim od tebe
pa sama si mi rekla da promenice nas vreme

I zivot stvara scene
a covek pravi greske
ko je kriv, kriv, je nebitno
sam dalje idem peske

Svasta sam radio
ali tako sam hteo
a mozda nisam treb'o
stvarno, mozda nisam smeo

Sa tobom da postupam
ali srce je slepo
i ne kajem se zato
mada bilo je tesko

Da ne treba tako
mozda svako u pravu je
al' meni jedino sa tobom
tako bilo pravo je

Znam, nestaje sve
i ovo nase stalo je
al' ti opet ostajes
sad i zauvek

I da desi se opet
da nadjemo se nas dvoje
ja necu biti ko pre
ipak mozda bude bolje

Naucili smo nesto valjda
iz veze prosle
sad cuvaj se ti
pa, vidimo se posle






FRIENDS
Superpenzioner
Dok dani umorno se nižu...
SveuSvemu
•●NedoSanjani Snovi Moje Mladosti●•
Nešto kao dnevnik....samo neredovitije :)
tajna je u meni skrivena
Balašević
ti si razlog za osmijeh ti si razlog srece moje
Chelsea fanovi
***PRAWILA SU STWORENA DA BI SE KRSILA***
***PRAWILA SU STWORENA DA BI SE KRSILA***
Ex: Disappointment
xXxwitchinlovexXx
Dobra motivacija
:.|FREE DOWNLOAD|PROGRAMS|GAMES|MOVIES|.:
Vijesti iz svijeta sporta
Ljubaav
My life and feelings...
ljubavno
...Blogich jedne manekenke...
DjoleArt
više...
VISITS
7193